Imamo predsjednika! Čarobnjaka iz Oza...

Napokon, vitamin D! Nakon deset dana provedenih pod kišnim oblacima Engleske, počeo sam sumnjati da je netko možda “oteo” sunce. Međutim, nakon slijetanja u Dubrovnik, preciznije, u Split, evo me, sretno škiljim prema zrakama sunca. Da, naš povratni let s novogodišnjih blagdana silovita bura otpuhala je u Split.


Prometna izoliranost Dubrovnika u zimskim mjesecima i ovog je puta pokazala svoje lice, a tog smo (opet) postali svjesni kada je pilot našeg aviona objavio da je zbog bure zatvoren sav zračni promet za područje Dubrovnika. Nije da je baš bila navala u prometu taj dan, ali svejedno. Baš smo u zimskom snu.


Dakle, da vidim što sam propustio ovih dana? Osim novog predsjednika, ništa posebno. Izgleda da Kolindinoj sudbini ovog puta nisu uspjeli pomoći ni autobusi prepuni penzionera iz Hercegovine. Mislim da je i Plenković dvojio koga bi ovog puta želio za pobjednika na predsjedničkim izborima. Nažalost, većina birača i dalje ne shvaća da je uloga hrvatskog predsjednika samo diplomatska.


Ona, oprostite, on, u političkom smislu ima ovlasti otprilike kao engleska kraljica, dakle, nikakve. To nije dužnost poput one američkog predsjednika. Ako izostavimo naslov vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, ostaje mu jedino uloga ambasadora države. Predsjednik u Hrvatskoj zapravo nema nikakav budžet, nije dio izvršne vlasti pa tako ne može ni utjecati na vladinu politiku, tako da možemo reći da je po pitanju moći najslabije rangiran političar u zemlji.


Što se tiče uloge vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, ona je također gotovo diplomatska jer se Hrvatska vojska “diže” jedino po nalogu NATOa. To znači da je hrvatski predsjednik poput kraljice, odnosno, kralj Hrvatske. Najupečatljiviji dosadašnji doseg predsjednikovanja bio je mahanje zastavom, rukovanje s igračima na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji te nošenje majice na crveno-bijele kockice.


Naravno, predsjednik ima jako puno posla vezanog za vanjsku politiku, ali što se tiče posla “po kući”, ma čak i u inozemstvu, to mu jednostavno nije u mandatu. I usprkos tomu, svake četiri godine predsjednički kandidati obećavaju velike promjene u državi, bolji standard i kvalitetniji život kako nam mlađe generacije ne bi odlazile i vozile Uber po Minhenu i ostalim europskim gradovima. I svaki put ista stvar.

Zašto? Pa jednostavno zato što nemaju ovlasti i političku snagu! Predsjednik se pojavljuje na presjecanjima vrpci i otvaranju projekata, međutim, nije investitor projekta, on jest na čelu države, ali nije politički vođa. Ima jedan film kojeg uvijek iznova pogledam u ova blagdanska vremena, to je Čarobnjak iz Oza. Hrvatska predsjednička kampanja uvijek me iznova podsjeti na taj film.

Za one koji ne znaju, čarobnjak iz Oza želi biti svevladajući, svemogući čarobnjak koji može svima ispuniti želje. On naruči od četiri heroja da mu donesu metlu od Zle vještice uz obećanje da će im ispuniti sve što zažele.


Naravno, Čarobnjak nije očekivao da će ovo četvero uspješno ostvariti taj opasan zadatak. Kako god, na veliko iznenađenje, donijeli su mu metlu. I tada se otkrilo da je “svemogući” Oz zapravo srednjovječni čovječuljak koji je htio biti vođa “veći od života”.

Priznao je da je zapravo samo dobar čovjek, ali zapravo loš čarobnjak. I naravno da im nije mogao ispuniti zadano obećanje. Zvuči poznato, zar ne?

Novi hrvatski predsjednik može mi obećati da će moj avion sletjeti u Dubrovnik i da će bura “pasti”, ali to je samo obećanje Čarobnjaka iz Oza. I svaki put, progutamo mamac.

“Glasovao sam za bolju budućnost i novog predsjednika,” ili “nadam se da će novi predsjednik ispuniti obećanje i donijeti bolji život.” Zbog ovakvih komentara glasača nakon izlaska s glasačkih mjesta svaki se put u nevjerici hvatam za glavu. Jasno je k’o dan da ti glasači pojma nemaju, niti imaju ideju za što su zapravo glasali.


A glasali su za Čarobnjaka iz Oza! Oprostite, Čarobnjaka iz Hrvatske!