Vrijedi naglasiti kako je predviđeno trajanje izložbe dva tjedna, odnosno do pred kraj ožujka, u kojem razdoblju se posjetiteljima karta neće ni naplaćivati. No, umjesto karte novac mogu ubaciti u posebnu kutiju kao osobni prilog za liječenje djevojčice Gordane Knego. Također, svi mogu humanitarni prilog uplatiti i na račun HR5324070003262082133, Magda Knego, OTP banka.
Iz razgovora s autorom fotografija doznajemo da je rođeni Zagrepčanin koji se, kako sam priznaje, "udao" u korčulansku Lumbardu:
-Profesionalno se već godinama bavim ronjenjem, a uz ronjenje sam počeo i footgrafirati. Ovaj put sam u dogovoru s Aquarijem Dubrovnik odlučio napraviti humanitarnu izložbu za 6-godišnju djevojčicu s posebnim potrebama Gordanu Knegu. Sva su prikupljena sredstva namijenjena njoj, s tim da ulaznica nema, ali nitko ne mora ni kupiti fotografiju, nego može dati humanitarni prilog u visini koju sam prosudi. Svaka će pomoć biti dobrodošla, a već joj pomaže i dr Glavić– kaže zagrebački ronilac i fotograf Miljenko Marukić.
O svojim fotografijama Marukić priča zaneseno i zanimljivo: ima ih "kopnenih" i pod morem, ima ptica, sisavaca, medvjede, vukova...Ukupno je izloženo 28 fotografija, a više ih nije ni moglo stat. Kako je izložba u ovom prostoru, to je i veliki kontrast Aquarija i izloženih fotografija. Prvo sam počeo fotografirati ptice. Prvenstveno su to bili portreti ptica, a potom sam počeo bilježiti neke događaje jer bi mi se dogodilo da kobac u kljunu donese neki plijen, slučajno bih zabilježio i parenje mungosa te sam zaključio kako je takve prizore ne samo teško zabilježiti fotoaparatom, nego su jednako tako i zanimljivi.
-Kako ih uspijete snimiti? Uz mnogo strpljenja ili...?
-Treba jako mnogo slobodnog vremena, poznavanja životinja, strpljenja i dosta sreće. Najduže sam neku životinju čekao, doslovce bez micanja, čak 11 i pol sati! Čekao sam na kukavicu koju je dosta teško fotografirati jer je plašljiva, a tu su u specifične situacije kao npr. "poljubac riba" koji to samo tako izgleda, a zapravo je borba za životni prostor. Najviše sam snimaka načinio na Korčuli, iako sam snimao i po Gorskom kotaru, Lici i Slavoniji.
-Koju je životinju bilo najlakše snimiti?
-Divljih životinja u Hrvatskoj još uvijek ima i moguće ih je snimiti, a najlakše je snimiti medvjede! Samo morate imati dovoljno jabuka i dok ih imate i bacate mu ih, medvjedi će vam pozirati!
-Snimili ste i vukove i srodne im čagljeve. Gdje? Pelješac?
-Ne, nego u Kopačkom ritu. Ipak, najteže je snimiti medvjeda, vuka, čaglja i mungosa. Dio fotografija je objavljen u časopisim National Geographic te Meridijani. Za mnoge sam imao doista mnogo sreće da snimim zanimljive pritore, kao npr. vodomara ili murinu. Snimio sam i neke rijetke životinje, kao što je ptica Sivi podziđač koja jede morske rakove.
Neke ste fotografije snimili i s makroobjektivom?
-Naprotiv, sve su snimljene teleobjektivom, pa i leptir za kojeg su mnogi pomislili da je snimljen uz makroobjektiv. A snimio sam ga uz malo lukavstvo: sok iz nekoliko bobica grožđa iscijedio sam na borovu granu koja nema sok te sam "namamio" leptira, dok je osa u kadar uletjela kao istinski faktor sreće te nagrada za strpljenje i dovitljivost.
