Na današnji je dan, 22. siječnja 1941. u svojoj vili na Pilama umro brodovlasnik i dobrotvor Federiko Glavić. Bio je rođen 24. svibnja 1847. u siromašnoj obitelji na Luci Šipanskoj od roditelja Toma Glavića i Marije rođ. Stjepović u kojoj je bilo devetero djece.
Kao dječarac otišao je "trbuhom za kruhom" na sjever Čilea u grad Iquique i ondje mukotrpnim radom pomalo stekao zavidan imetak. Iznimno sposoban i okretan, proveo je ondje oko 25 godina te se vratio u domovinu kao četrdesetodevetogodišnjak krajem 1896. godine zajedno sa svojom suprugom Mariom Maldonado Glavić i kćeri Marijom.
Osim uređenja svojih imanja na Šipanu, gradnje kuće na Luci i uređenja ljetnikovca u Šipanskome polju, na Pilama je 1902. izgradio raskošnu vilu Dubravka, kasnije zgradu Radio postaje Dubrovnik.
Glavićeva uloga u razvoju gospodarstva dubrovačkoga kraja na prijelazu stoljeća je iznimna jer je on uložio ogroman trud i financijska sredstva u brodarsku tvrtku "Dubrovačka parobrodarska plovidba" koja je zapošljavala velik broj domaćih ljudi.
Osim toga, jednom je prilikom spriječio da se velik broj dionica tvrtke prebaci u Trst čime bi se nepovratno oslabio njezin utjecaj, a kapital bi prešao u većinsko vlasništvo stranaca. Taj je njegov poduhvat osigurao ne samo stabilnost tvrtke i njezin ostanak u rukama domaćih hrvatskih dioničara, već i budući razvoj dubrovačkoga brodarstva.
Iako je kao osoba bio možda naprasit i sitničav, nikada nije razmišljao kada je trebalo ulagati u domaće tvrtke i domaće ljude te je bio i veliki dobročinitelj ne samo Šipana, nego i Dubrovnika. Budući da je njegova kći jedinica stradala nesretnim slučajem, u vođenju poslova tvrtke naslijedio ga je nećak Tomo Glavić (Luka Šipanska, 4. travnja 1884. - Dubrovnik, 11. rujna 1979.), sin njegovoga brata Kosta Glavića.
Usprkos velikoj ulozi u gospodarskoj povijesti Dubrovnika njegovi su život i rad ostali relativno nepoznati sve do
objavljivanja znanstvene monografije dr. sc. Aide Cvjetković "Dubrovački brodovlasnik Federiko Glavić" u izdanju Ogranka Matice hrvatske Dubrovnik 2017. godine.
Iz te knjige prenosimo ove fotografije i jednu od brojnih duhovitih anegdota o Glavićevu životu koje se i danas pripovijedaju među Šipanjanima:
"Bio je očito pustolovna i nemirna duha, a silno je volio prirodu i duge šetnje od Šipanske Luke do Suđurđa. Skoro svaki dan za boravka na Šipanu šetao je uz plodno i živopisno šipansko polje koje se proteže sredinom otoka. Ta šetnja poljem najbolje bi smirila njegovu uznemirenost. No bio je to ujedno i način kontroliranja posjeda i rada nadničara. U jednoj takvoj šetnji, zamišljenoga ga je susrela krojačica Marija Dobrojević nastanjena u Šipanskoj Luci. Pitala ga je što ga to toliko muči da je cijeli namršten i izmožden. Odgovorio joj je da cijelu noć nije spavao. «Biće da ste mislili na solde, nije lako na soldima spat'.» - dodala je krojačica i nastavila: «Ja sam bez solada pa sam mirno cijelu noć provela."