Nikola, koji je na brodu bio kuhar, preko Jutarnjeg lista je alarmirao javnost o nepodnošljivoj situaciji na brodu. Na Zagrebu je plovilo 16 hrvatskih mornara, devet su mjeseci bili na brodu, od čega 200-tinjak dana bez silaska na kopno.
Incidenti su bili sve češći, zapovjednik broda, kapetan Leon Bjelokosić, upozoravao je Atlantsku plovidbu o hitnosti iskrcaja, a kuhar se obratio javnosti. - Molim pomozite, želim doma. Osjećam se kao rob - zavapio je Nikola Jaklin 31. kolovoza u Jutarnjem listu.
Ni mjesec dana kasnije, 16. rujna, Nikola i posada sletjeli su na zagrebački aerodrom. Iscrpljen, ali sretan, Nikola je zahvalio Jutarnjem.
- Beskrajno vam hvala. Da Jutarnji nije pisao o našoj agoniji, i danas bismo bili negdje na moru. Iako je kapetan upozoravao na lošu atmosferu na brodu, i tražio da se brod preusmjeri, nitko ga nije slušao. No nakon priče u Jutarnjem, stvari su se pokrenule - rekao nam je dok je u hotelu u Velikoj Gorici čekao jutro da krene za Varaždin.
Smijao se kako su ih na letu zamotali u 'neke raznobojne, svemirske kostime ratnih boja, s maskama na licu, vizirima i kapuljačama preko toga'. Nije mogao spavati pa je već u četiri sata krenuo put Autobusnog kolodvora i sjeo na prvi autobus.
Pri silasku s broda i kasnije, po dolasku u Varaždin, nosio je majicu s natpisom 'Karma is the bitch', svoju ironičnu poruku bivšem poslodavcu i svijetu.
Živio je i radio na brodovima od 2004. godine, ali nakon ovog iskustva na brod više nije namjeravao.
- Što očekujem doma? Hmmm, novu borbu. Trebam se priviknuti na novi način života. Buđenje ujutro, pa pola sata put do posla, odraditi svoje i doma. Ukratko, da, novu borbu. Okrenuti novi list, stranicu i krenuti u to - govorio je o budućnosti Nikola.
Zadnji smo se put čuli 16. rujna. - Moramo, molim vas, na kavu. Da se upoznamo. Presretan sam. Doma sam - rekao je tada.
U petak se čuo s prijateljima. Za subotu je u goricama za njih pripremao srnetinu. Želio je s dečkima proslaviti povratak...