Na subotnjim treninzima se pojavio na startu malo prije nego će s njega krenuti njegov sin Ivan, povratnik na staze, napraviti prvi đir 'Trke priko Krke', 15. Nagrade Grada Skradina, međunarodne brdske auto utrke.
Niko Pulić je držao mobitel u ruci, uključio snimanje, 'uhvatio' Ivanov start, javio nam se, te vratio u auto koji ga je odveo natrag u hotel.
Pojavio se i u nedjelju. Vozio je skuter. Išao je deset na sat. 'Vukao' se po asfaltu. Skuter je uzeo samo da ne mora hodati do starta jer, priznao je, iako u nedjelju nije bilo vruće kao u subotu, to bi mu predstavljalo problem jer još uvijek ne diše kako treba.
Gotovo dva mjeseca Niko je vodio bitku s koronom, doživio sve i svašta. Ležao u dubrovačkoj bolnici. Preživio teške trenutke. Još dok je bio u bolnici, kad mu je bilo bolje, dosta, dosta bolje nego prvih dana, poželio je kako će što prije ponovno sjesti u trkaći automobil, te opet juriti stazama. Natjecati se.
- Nije onako kako sam želio. Ostavila je korona traga. Nije to kao neka druga bolest, odležiš, ali si vrlo brzo nakon toga onaj stari. Ne znam više što bih rekao. Nakon Skradina me čekaju novi pregledi. Valjda će biti dobro. Problem je ovaj period nakon korone. Kažem, ne ide sve kako sam želio.
Izgubio je Niko dosta kila. Smršavio. Po boji u licu vidi se kako je za njim velika bitka, ali s obzirom što je sve prošao, dobro je, kaže, kako je moglo biti.
- Ljudi, čuvajte se. Nije korona mačji kašalj, i što je najgore, oporavak je dug – istaknuo je.
Veseli ga što je mogao doći do Skradina. Pa i ta vožnja na skuteru, deset na sat, njegova je nova pobjeda.
Osmijeh na lice izmamio mu je Ivanov nastup.
- S obzirom koliko dugo nije vozio, ha, tri sekunde je imao bolje vrijeme nego ja unatrag nekoliko godina. Istina, Ivan je vozio jači auto, ali odvozio je bez greške.
Ivan je jedan od trojice vozača koji su donijeli najviše bodova Dubrovnik Racingu, koji je zahvaljujući tome odnio pobjedu na 15. Nagradi Grada Skradina, te preuzeo vodstvo u ukupnom poretku prvenstva Hrvatske na brdu.
- Dobri smo, baš smo dobri. Dobar je Maroje Batina, dobar je Nikola Radnjić, dobar je Đivo Franić... Držimo jedno pet, šest klasa pod kontrolom. Nema konkurencija izgleda. Nema. Dobro smo se posložili. Još kad ja dođem, kad konkurenciji izbijem bodove u klasi E1-23, e tad im je gotovo... – razvukao je Niko osmijeh. Slegnuo ramenima. Nada se kako će vrlo brzo biti opet onaj stari.
- Imam dva dana pretraga u Jordanovcu (Klinike za plućne bolesti u Zagrebu). Nitko sretniji od mene kad bih mogao nastupiti već na Malačkoj krajem ovog mjesaca. Naravno, najvažnije je sad zdravlje, ali nitko sretniji od mene ako bih mogao opet voziti trke – poželio je Leteći Konavljanin.