Četvorica neprilagođenih koji sviraju za neprilagođene. Tako je karizmatični frontmen Freddie Mercury trasirao put sastava Queen koji je daleke 1975. stvorio 'Bohemian Rhapsody', amblematski šestominutni hibrid rock balade i opere.
Ime tog ultimativnog hita nosi aktualna filmska biografija s Mercuryem u epicentru. Unikatna osobnost pjevača koji je prije 27 godina preminuo od AIDS-a poslužila je kao podatan materijal za film nastao pod kreativnom paskom Freddijevih prijatelja i kolega iz banda, gitarista Briana Maya i bubnjara Rogera Taylora.
Egipatsko-američkom glumcu Ramiju Maleku, fizički ne preveć nalik 'originalu', dopala je zahtjevna zadaća oživljavanja Mercuryeva 'lika i djela' , od osnutka Queena do njihova legendarnog nastupa na stadionu Wembley tijekom Live Aida 1985.
Maleku je osim prikaza kompleksne ličnosti promiskuitetnog glazbenika mačkoljupca uspjelo suvereno ovladati mimikom, protetikom i scenskim kretnjama glazbenog maga koji je glasom i pojavom mobilizirao publiku kao rijetko koji izvođač u rock povijesti.
Upravo na kvalitetnoj Malekovoj interpretaciji glavnog lika počiva cijeli ovaj 'biopic' u kojem su ostali akteri epizodisti iz duboke sjene. Tračak svjetla lovi tek Mary Austin (uvjerljiva Lucy Boynton), Freddijeva cjeloživotna prijateljica, muza i nasljednica, jedina osoba pred kojom zvijezda nije skrivala fobije i (homo)seksualne preferencije.
Svevremenski hitovi Queena drugo su važno vezivno tkivo filma, dobro dozirani i nenametljivo utkani u radnju. Izniman dramski naboj nose upravo scene nastanka evergreena poput himničnih 'We will rock you' ili 'Another one bites the dust'.
Sve pohvale zaslužuje pouzdana kamera Newtona Thomasa Sigela, posebno dok u finalu evocira uspomene na Mercuryev labuđi pjev na najvećem globalnom TV spektaklu predinternetske ere.
No, završni dio filma opterećuje pretjerano inzistiranje na zajedništvu unutar sastava: Queen je obitelj. Samo udruženi pobjeđujemo zlo, ovdje u obličju Paula Prestera, Freddijeva ljubavnika i managera, čija je dijaboličnost prikazana odviše plošno.
Izostanak naturalističkih scena prispodobivih Mercuryevu načinu života razumljiv je iz perspektive producenata koji nisu željeli izgubiti publiku zbog predikata opscenosti. Ostaje, međutim, nejasno zašto životni ciklus velikog performera nije fabularno zaokružen njegovom smrću 1991.
To sigurno ne bi umanjilo pjevačevu auru besmrtnosti u rock galaksiji. A uključilo bi 'Barcelonu', nezaboravan duet s Montserrat Caballe iz 1988., prirodni nastavak opernog eksperimenta započetog 'Rapsodijom'.