Godinama je vladalo uvriježeno i pogrešno mišljenje kako psi imaju "svoje" bolesti, a ljudi "svoje", ali s razvojem znanosti i veterinarske medicine, ta je teza potopljena. Puno je nažalost istih bolesti, koje pogađaju i ljude i pse. Jedna od njih je dijabetes, donosi Slobodna Dalmacija.
Dijagnoza dijabetesa može biti poprilično traumatična za vlasnika psa, ali tu nije "kraj svijeta". Radi se o dijabetesu, sličnom onome kod ljudi, što znači da pas, iako je sama bolest neizlječiva, može s njome živjeti i dočekati duboku pasju starost.
Jedan Splićanin suočio se na šokantan način sa dijabetesom svoje ljubimice, kujice havanskog bišona, koja je dosegla dob od 15 godina.
- Bilo je to prije tri godine, kada je moja ljubimica imala 12 godina. Bila je stalno žedna, ali to me nije toliko zabrinjavalo, koliko jedan događaj koji je sve prelomio. Otišli smo navečer u uobičajenu šetnju i kada smo došli do mjesta gdje se obično zadržavamo, ona je udarila glavom o zid.
To me je poprilično iznenadilo, jer je do tada bilo sve u redu, pa je izgledalo kako je vid izgubila od jutra. Otišli smo kod veterinara - šećer joj je bio nemjerljiv, a aparat mjeri na skali do 30. Odmah je dobila inzulin i od tada smo joj stalno mjerili šećer - kazuje nam ovaj vlasnik psa.
- Ona nije smjela jesti ništa što u sebi ima šećera. Osim informacija koje sam dobio kod veterinara, supruga i ja smo se dodatno educirali preko interneta kako bismo pomogli četveronožnoj članici naše obitelji. Počeli smo joj kupovati suhu hranu - brikete za pse dijabetičare, kuhali smo joj meso "na lešo".
Supruga i ja smo sve učili o novom "režimu" u hodu, iz dana u dan. Kupio sam kujici aparat za mjerenje šećera, mjerili smo ga dvaput dnevno, ujutro i navečer, kontrolirali smo joj krvnu sliku, a imali smo i šprice kojima smo joj davali inzulin jednom dnevno u šiju - ističe Splićanin.
Na žalost, njegova ljubimica, osim dijabetesa tipa 1 imala je i druge bolesti, poput tumora slezene, ali koje nisu bile povezane s osnovnom bolesti.
- Najvažnije mi je bilo da ne trpi bolove. Pokazalo se i na ovom mom primjeru da pas s dijabetesom može živjeti dugo, kao i čovjek. Iako je moja je kujica izgubila vid, mi nismo odustajali od ostalih dnevnih rituala, poput šetnje.
Ona je jednostavno, kao i svih ranijih godina, šetala po staroj ruti, a ja sam joj pomagao uz navođenje uzicom - govori naš sugovornik, ističući kako on i supruga ni u jednom trenutku nisu dvojili o tome treba li sebi na leđa uz sve druge obveze natovariti i brigu o bolesnom psu - njihova bišonica je bila članica obitelji, tu uopće nije bilo rasprave. I tako je bilo sve do posljednjeg trenutka.
- Moja pasica je uspavana prošloga petka. Nema više dijabetesa... A presudio joj je rak slezene - javio nam se opet naš sugovornik baš tijekom pisanja ovoga teksta.
A što o svemu kaže veterinarska struka? Dijabetes mellitus ili "šećerni dijabetes" najčešći je oblik dijabetesa koji pogađa pse, a javlja se kada tijelo ne reagira na hormon inzulin.
U slučaju zdravog psa, hrana koju jede se razgradi na sitne sastojke, među kojima su i ugljikohidrati. Oni se pretvaraju u jednostavne šećere, od kojih je jedan glukoza.
Kada je sve u redu, gušterača oslobađa inzulin koji pomaže pretvoriti glukozu u "gorivo" unutar stanica psa, odnosno u energiju za svakodnevan aktivni život.
U slučaju da gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina, glukoza ne uspijeva ući u stanice psa, već se gomila, što može izazvati i druge zdravstvene probleme, poput mrene.
Kod pasa postoje dvije vrste dijabetesa; tip 1 i tip 2. Prvi je tip češći. Budući da gušterača u prvom slučaju nije u stanju dostaviti tijelu inzulin, potrebna je dodatna pomoć za regulaciju šećera u krvi.
Kod tipa 2 gušterača proizvodi manje količine inzulina, ali mu se tijelo opire, što izaziva visoku razinu šećera u krvi.
Ovaj tip dijabetesa češće je prisutan kod starijih, pretilih pasa. Simptomi dijabetesa kod pasa koji se prvi javljaju su pojačano mokrenje, pojačana žeđ, gubitak težine i povećan apetit, što može biti pokazatelj postojanja bolesti i upozorenje kako trebate otići kod veterinara da uspostavi dijagnozu.
Ovi se simptomi nužno neće javljati istovremeno, pa stoga treba obratiti veću pažnju na psa kroz duže razdoblje.
Liječenje psa je neophodno, jer dijabetes može napredovati i uzrokovati nove simptome poput letargije, dehidracije, infekcije mokraćnog sustava, zatajenja bubrega, mrene, infekcije kože...
Stanice psa u slučaju bolesti ne primaju glukozu, pa će on biti vrlo umoran i gladan bez obzira koliko hrane pojeo.
Nakon postavljanja dijagnoze, u dogovoru s veterinarom možete razraditi plan koji će vam olakšati postupanje u ovoj šokantnoj situaciji, a uz koji idu uravnotežena prehrana, umjerene vježbe i šetnje, te davanje injekcija inzulina uz redovito praćenje razine glukoze.