StoryEditor
Zagoratvornica ribe

Vlasnik ‘Conex tradea‘: Konkurencija podmeće, naše radnice iz Mjanmara imaju dobre plaće!

Piše Sandra Barčot
23. svibnja 2020. - 17:54
Tom Dubravec/Hanza media

Smirila se situacija na triljskom području što se koronavirusa tiče, no ne i što se tiče prozivki na račun “Conex tradea”, uspješne tvornice ribe u poduzetničkoj zoni Čaporice, koja upošljava oko dvjesto radnika, a među njima i dvadesetak strankinja.

I upravo su djelatnice pristigle preko agencije, iz jugoistočne Azije, iz države Mjanmar, nekadašnje Burme, bile tema prijave upućene svim hrvatskim relevantnim institucijama kako se krše ljudska i radnička prava.

U prijavi stoji kako u pogonu za preradu ribe radi lokalno stanovništvo, pretežito žene, te strane radnice koje imaju plaću i za 1000 kuna manju od ostalih kolegica za isti posao, čime ih se diskriminira i omalovažava.

Navodi se i kako su određene zaposlenice bile pozitivne na koronavirus te su poslane kućama osim djelatnica iz Mjanmara, a tim činom, osim što su doživjele poniženje i diskriminaciju, ugroženo im je zdravlje, a potencijalno i život.

’Nadzor u tijeku’

I doznali smo kako su po ovoj prijavi tri inspekcije – inspektor rada, sanitarni te veterinarski inspektor – već obavile nadzor u tvornici koja minulih deset godina djeluje na ovom području, “izbacuje” više od 25 milijuna konzervi sardine godišnje, uz prihod od oko 90 milijuna kuna. Što je trio inspektora otkrio, zabilježio i eventualno kaznio ako je bilo prekršaja – još ne znamo.

Naime, iz Državnog inspektorata stigao nam je tek šturi odgovor da je “nadzor u tijeku”.

Pričekat ćemo i te nalaze, no odgovor smo potražili i u samoj tvornici, gdje nam je vlasnik tvrtke Mladen Milaković kratko kazao:

– Bilo bi skandalozno da ja komentiram nalaze inspekcija, molim vas zovite Državni inspektorat, oni će vam dati izvješća...

Pa smo upitali i Ivana Šipića, gradonačelnika Trilja, o nepoštovanju ljudskih prava tijekom pandemije virusa u tvornici “Conex trade”, koja djeluje u poduzetničkoj zoni Čaporice.

– Šokiran sam optužbama na račun tvornice, jer ono što ja znam jest da su imali sve mjere zaštite. Što se Grada tiče, mi smo proveli svoju ulogu u organizacijskom i logističkom smislu u borbi protiv pandemije, od toga da smo sami nabavljali zaštitnu opremu, nismo čekali da je dobijemo, već smo je odmah kupili. Samo za maske i rukavice izdvojili smo više od 40.000 kuna i podijelili svim ustanovama na našem području. Ujedno smo platili i više od 50.000 kuna hotelski smještaj onima koji su trebali biti u samoizolaciji. I još jednom zahvaljujem svim ljudima koji su danonoćno bili angažirani u borbi protiv pandemije, od lokalnog stožera do svih institucija – odgovorio nam je prvi čovjek grada Trilja, a slično nam je kazao i prvi čovjek triljskoga Kriznog stožera civilne zaštite, ujedno i dogradonačelnik Ivan Bugarin:

image
Saša Burić/Hanza media

– Komunikaciju s tvornicom, jer ipak tamo radi više od dvjesto ljudi, kao Krizni stožer smo uspostavili već 13. ožujka. Provodili su sve naloge epidemiologa, radili su u smjenama, sa zaštitnom opremom.

Na naš upit kako imamo saznanja da je četvero radnika bilo zaraženo, Bugarin pojašnjava:

– U tvornici rade djelatnice i sa sinjskog, imotskog i drugih područja. Kod nas je bilo dvoje zaraženih, sada je situacija odlična, nemamo nikoga ni u samoizolaciji.

Briga o svemu

Srećom, pandemija je pod kontrolom, no ne i prozivanje poduzetnika Milakovića kako zanemaruje radna i ljudska prava spram djelatnica iz Mjanmara, pa doznajemo neslužbeno, jer nitko i ne voli govoriti javno o ovakvim stvarima, kako je ovo sve podmetanje – konkurencije!

Naime, Triljani viđaju strankinje na ulicama svoga grada, uvijek su u grupi, s osmijehom na licu, a počeli su okopavati i vrt ispred unajmljene kuće pokraj Cetine, gdje su smještene. Čak se i prepričava kako “Nepalke”, jer ih tako svi zovu, dolaze i na nedjeljnu misu u crkvi, a uopće nisu katolkinje...

Pa hoće li inspekcije utvrditi kršenje zakona, vidjet ćemo, no doznajemo kako one rade kao i naši “bauštelci” u Njemačkoj. Razlika je jedino što naši šalju kući tisuću-dvije eura, a one 300-500 eura...

Iz krugova bliskih vlasniku koji je 30 godina u ovom poslu, te planira novu tvornicu graditi na Kosovu, kažu nam da Milaković uredno isplaćuje plaće, plaća sve doprinose, ne traži poticaje, radi i zarađuje budući da je potražnja za prehrambenim proizvodima jedina konstanta, te da nekome očito smeta. Jer je u poslovnom smislu preživio i rat, sada koronu.

Je li razlog njegova prozivanja i plaća za tu radnu snagu, budući da su nam poslali i citat iz Milakovićeva intervjua gdje on najavljuje investiciju na Kosovu: “Cijena radne snage u Hrvatskoj i nedostatak radne snage jako utječe na našu konkurentnost.

Ako nemate osiguranu radnu snagu, ne možete biti konkurentni na tržištu. Kosovo upravo ima jako puno nezaposlene ženske radne snage od 35 plus godina, a to je za ovaj posao najbolja radna snaga. Dakle, niže obrazovana i nekvalificirana ženska radna snaga temelj je prerade ribe.”

Što je razlog prijave za kršenje ljudskih i radnih prava, zli jezici ili potvrda činjenica i stvarnog stanja u tvornici, otkrit će, naravno, nalazi inspekcija, koje su nam obećali poslati iz Državnog inspektorata kad budu i okončani...

#CONEX TRADE#MLADEN MILAKOVIĆ#MJANMAR#STRANI RADNICI#TRILJ#ČAPORICE

Izdvojeno

23. svibanj 2020 18:01