- Ti nećeš ovdje zakon provoditi, ja ga provodim, a ne ti, ja znam što je propisno, a ne vi! A kad budete svojoj kući, vi onda propisno određujte, i ja ću vam sada napisati kaznu na licu mjesta - ovim je biranim riječima komunalni redar Općine Baška Voda "upozorio" djevojke koje su se na baškovoškoj plaži drznule pomaknuti ležaljke kako bi napravile mjesta za svoje ručnike.
Prije toga ih je informirao da nemaju pravo dirati ležaljke, tražeći od njih da se odmaknu kako bi ležaljke bile vraćene u "prvobitni položaj" koji je odredio vlasnik koncesijskog odobrenja osobno. Nakon što je reakcija kupačica izostala, redar je, isprovociran činjenicom da su ga djevojke snimale mobitelom, počeo vikati te prijetiti: "Nemojte mene snimati jer ću vam razbiti mobitel".
Njima ne trebaju ležaljke! Ova ekipa baš uživa u kupanju i sunčanju, a cure su se toliko opustile da su se bezbrižno skinule u toples
Tu je prekinuta snimka, u čiji smo posjed došli, pa ne znamo što se dalje događalo. Ovaj je incident možda izoliran u smislu agresivne reakcije redara, i vjerovat ćemo da naši redari u pravilu nisu neuki lokalni šerifi nego svojevrsni ambasadori turizma i reda, i to je već tema za jednu drugu priču, no kada se zna razlog ekscesu, složit ćete se da su slični incidenti stvarnost s kojom se kupači i jedinice lokalne samouprave susreću svake godine.
Njihova je podloga ista, i podsjeća na pitanje što je bilo prije, kokoš ili jaje. Tako se na obali našeg lijepog Jadrana svake sezone, kada zagusti na plažama, vječito dvoji oko toga tko je na plaži bio prije, kupač vulgaris sa šugamanom ili naprednija verzija u obliku korisnika plastične ležaljke, odnosno njezin koncesionar.
Mišljenja su tu podijeljena, rekli bismo kompromisna, iako je zakon jasan. No riječ zakona ostavit ćemo za kraj. Vidjet ćemo najprije što o tome misle predstavnici lokalne samouprave i kakav zakon vlada na njihovim plažama.
Načelnik Općine Baška Voda Josko Roščić za eksces je, kaže, prvi put čuo. Postupak redara koji smo mu prepričali ne opravdava, kaže da će snositi sankcije kada vidi sam video i kada utvrdi što se dogodilo. No, tvrdi da ni djevojke ne smiju raditi što ih volja na području plaže koja je pod koncesijskim odobrenjem.
- Koncesionar postavlja ležaljke, zato i postoji koncesija. Ima na plaži mjesta i gdje nema ležaljki, pa kupač nema pravo otići na područje koncesije i ponašati se kao da je nema. Dakle ne smije ni gost raditi što ga volja, tako da niti podržavam da oni rade što im padne na pamet, ali naravno ni da redar na njih viče - kaže načelnik Roščić koji kaže da općina ima svoj vlastiti pravilnik.
Polovica ležaljki smije biti izložena, a druga se vadi na zahtjev. Je li tako u praksi, drugi je par postola. Kada se pogledaju baškovoške plaže, reklo bi se da ležaljke i "ležači" imaju prioritet. Ne radi se o tome da su korisnici ležaljki povlaštena skupina, jer u turizmu toga ne smije biti, nego se radi o tumačenju zakona, pa vlasnik koncesijskog odobrenja smije biti gazda na "svojem" terenu.
Stipe Ursić, načelnik susjedne Općine Brela, ima posve drugačiji stav i smatra da je i ta nominalna polovica previše. Situacija u Baškoj Vodi po njemu je, kad govorimo o dominaciji ležaljki na plažama, upravo katastrofalna i otvoreno se zgraža nad njom.
- Da, ispada da tamo prednost imaju koncesionari. Ne želim blatiti kolege, ali kada ujutro u 7 sati prođem Baškom Vodom na putu do Makarske, vidim samo gomile bijele plastike. Osobno bih najviše volio maknuti tu odvratnu plastiku s plaža, ali ima ljudi, ima branitelja koji godinama iznajmljuju i od toga žive pa nije tako lako izvedivo. Međutim, u konačnici smo mi ti koji određujemo i uvodimo pravila - kaže Ursić.
A pravilo je da u Brelima po pitanju ležaljki nema labavo!
- Kod nas je prije svega zabranjeno slaganje ležaljki. One stoje na jednoj hrpi i ta je hrpa smještena sa strane, a na plažu se mogu postaviti tek kada koncesionar izda račun turistu, tamo gdje on želi, dakako ako ima mjesta. K tome smo ove godine uveli novinu, naime, svaki koncesionar koji potpisuje ugovor suglasan je s time da mu se, ako ne ispunjava uvjete, koncesija može oduzeti bez prava na žalbu.
U ugovoru su jasno definirane njihove obaveze, propisana je obuća i odjeća, pa se obvezuju na majice kratkih rukava s istaknutim nazivom obrta, ležaljke se ne smiju postavljati na plažu, komunalni redari sve to svakodnevno kontroliraju, a koncesionar je obavezan voditi računa i o čišćenju te održavanju plaže. Uveli smo i zoniranje plaža, čak smo s Geoportala skinuli sve snimke plaža i sada se zna točno koji je naziv koje plaže i koji koncesionar. Sada Županija prema našem primjeru traži i od drugih jer je to dobra praksa, praktički su ideju o planu upravljanja plažama iskopirali od nas - kaže Ursić.
Kako ne toleriraju prevlast ležaljki na plažama, tako su se uhvatili u koštac i s tzv.rezervacijama pomorskog dobra. Svakog se jutra, kaže, plaže čiste od viška ručnika i prostirki postavljenih u svrhu čuvanja mjesta. Lukavcima koji su znali zapasati dobar komad plaže, po mogućnosti najatraktivnije lokacije u sjeni borova, uspješno su - barem prema riječima načelnika - stali u kraj.
- Što se tiče samog slučaja u Baškoj Vodi, kod mene bi taj redar odmah dobio otkaz. Takvo je ponašanje sramotno. Slobodno napišite da bi on dobio otkaz, a koncesionaru bismo otkazali koncesijsko odobrenje - zaključuje Ursić.
Dražen Nemčić, zamjenik makarskog gradonačelnika, prezentirao je kompromisni stav koji ne ide na ruku ni koncesionarima, kako je to slučaj u Baškoj Vodi, ali nije ni rezolutan kao što je u Brelima. Prije svega, valja reći da Županija Splitsko-dalmatinska ima pravilnik koji propisuje odnos postavljenih ležaljki i slobodne plaže, kao i sve druge uvjete. Nadalje, Županija je ta koja jedinicama lokalne uprave daje mogućnost da izdaju podkoncesije. Gradovi i općine su tu da vode računa o tome da se red provodi. A sam pravilnik kaže da 60% plaže mora biti slobodno.
- To bi se trebalo poštovati, i do sada vezano za to nismo imali problema. Redari mogu provjeriti odgovara li površina planu za koji je dana koncesija, ako ne, prosljeđuje se Županiji i onda su oni na potezu. No nema govora da koncesionar može imati prednost, jer kupač je glavni, on može uzeti ležaljku ili leći tamo gdje je slobodno - kaže Nemčić.
U tom "gdje je slobodno" leži kvaka. Je li slobodno tamo gdje odredi koncesionar ili je slobodno tamo gdje kupač odredi i, kao u baškovoškom slučaju, razmakne ležaljke?
- Ležaljke se, sukladno našem koncesijskom odobrenju smiju rasporediti na plažu, naravno uz uvjet da broj ležaljki ne premašuje propisani, da su prema propisima udaljene od mora, da se između tih formacija ležaljki ostavi prolaz...
Smatramo da treba naći kompromis između gospodarskog korištenja plaže i ostaloga, pa shvaćamo da je koncesionaru teško iznajmiti ležaljku ako nije izložena, i zato ne inzistiramo na tome da se u cijelosti maknu sa strane i postavljaju po potrebi. Treba se uvijek istina potražiti negdje između, a ja mislim da je županijski pravilnik dobar primjer srazmjera između interesa koncesionara i ostalih kupača - kaže Nemčić.
Je li beskompromisan kao Ursić kad se radi o uplitanju redara u koncesije, na način na koji je to učinio baškovoški "šerif"? - Redarima je izričito rečeno da se ne trebaju "petljati" u koncesiju, koncesionar je dužan brinuti o redu, čak i nezakonitoj prodaji i čišćenju. Naši su redari po meni preiskusni i sumnjam da bi napravili takav gaf, ali ako bi, onda bi, uz egzaktan dokaz, snosili sankcije - komentirao je Nemčić.
Svi naši sugovornici tvrde da na njihovom terenu vlada reda. Roščić kaže da je to prvi incident koji je do njegovih ušiju došao, Ursić tvrdi da koncesionari bez pogovora poštuju stroga pravila, a Nemčić uvjerava da ni na makarskim plažama nema problema. Dugo je ljeto ispred nas, i ne, ne kažemo to zlurado nego u nadi da će na ovom "promotivnom" videu stati loša reklama za Rivijeru, a na raznim blogovima i youtube-u kanalima da će se gomilati pozitivne. No, glavni preduvjet za to jest uhvatiti se u koštac s Ahilovim petama lokalnog turizma, a kaos na plažama to svakako jest.
Riječ stručnjaka
Slučaj iz Baške Vode nije jedini, s tim se problemom hrvu i druge općine na obali, pa se o tome više puta i pisalo, ne samo u lokalnim nego i nacionalnim medijima. Prema riječima Branka Kundiha, koji vodi stručni portal Hrvatsko pomorsko dobro, a koji je dao jasno tumačenje Zakona o pomorskom dobru, vlasnik koncesijskog odobrenja ne smije ograničiti opću uporabu obale.
- Ako je koncesionar stavio ležaljke preko cijele plaže, vi mu ih slobodno možete maknuti i na njihovo mjesto staviti ručnik. On ne može ograničiti kretanje po plaži, odnosno opću upotrebu te mora osigurati dovoljno prostora za kretanje, kupanje, šetanje i navlačenje malog broda na obalu - komentirao je lani Kundih. Potcrtao je distinkciju između koncesijskog odobrenja, koje koncesionaru ne daje zeleno svjetlo za "gospodarenje" svojim komadom plaže, i koje se u pravilu izdaje, te koncesija koje se daju na rok od 5 do 99 godina i koje se skupo plaćaju.