Urednik Makarske kronike: Dragice, ne sramoti se, ne umišljaj si da si važna i posebna. U nijednom odboru ne bi sjedila da te Partija tamo nije smjestila

Izvršni urednik Makarske kronike Vinko Vuković javno se, putem stranica novine koju uređuje, obratio saborskoj zastupnici Dragici Vranješ koja se sa saborske govornice odlučila obračunati s lokalnom novinom koja ju je prozvala za rastrošnost.

'Uvažena gospođo zastupnice Vranješ, hvala Vam što ste svoj rijetko nesuvisao govor u časnom domu Hrvatskoga sabora posvetili Makarskoj kronici. Hvala Vam što glas o našoj maloj, dobroj novini pronosite tako daleko.

Hvala Vam što ste i građanima koji inače nemaju priliku čitati “Kroniku” omogućili uvid u njezin kvalitetan sadržaj. I to u izravnom televizijskom prijenosu.

O, tisuću Vam puta hvala, uvažena zastupnice, što ste svoje dragocjene i teško izborene minute za govornicom posvetili nama. Ej, baš nama. Ne, recimo, bolesnoj djeci, njihovim izvaranim roditeljima ili opljačkanim, obespravljenim, ovršenim i naguženim građanima, nego, eto, baš nama.

Divno, Dragice - možemo na ti, ne ljutiš se? - baš divno od tebe. Ponosni smo što dolaziš iz našega kraja, iz srca Dalmacije u kojoj si, kao što si i sama jednako ponosno podvukla, svojim predanim radom riješila sve probleme. Osim “Kronike”.

Dragica Vranješ: Nisam rastrošna, dapače, kad god mogu stanovnike moga kraja besplatno povezem do Zagreba

Pa si, u najboljoj maniri svojih političkih sponzora, saborsku govornicu iskoristila za obračun s medijima.
Malim medijima, naravno. Malim iz perspektive tvog velikog svijeta.

Nije ti, recimo, palo na pamet, udariti po nacionalnim medijima koji su ti se rugali nakon onog besramnog istupa od nekidan (“Tko je mlada HDZ-ovka koja pleše na cajke i ulizuje se Krstičeviću?”, Index, 15. veljače), ali si se zato osjetila toliko jakom i zaštićenom da s vjerojatno najprostituiranijeg mjesta u zemlji, a sve pod krinkom borbe za istinsko novinarstvo, držiš lekciju lokalnoj novini koja se drznula s tvoje vječno nasmiješene glavice skinuti aureolu svetosti.

Jer, Dragice, ne umišljaj si da si važna i posebna. U Sabor si ušla kao zamjena, nitko tebe nije izabrao, u Zagreb te je poslala stranka, a ne narod na koji se tako bezobrazno pozivaš.

Ne braniš se ti, Dragice, pred narodom, nego pred svojim ocima, pred onima kojima se moraš dodvoravati kako bi uopće bila primijećena.

Ne dodvoravaš se ti, Dragice, biračima - jer, ponavljam, nitko tebe nigdje nije izabrao - nego svojim političkim kumovima, njima, samo njima, račune polažeš. Nisi, naravno, jedina, ti si samo dio divizija odanih Partiji jer bez Partije - slobodno provjeri zašto je napisana velikim slovom - bila bi nitko i ništa.

Od cestarine preko odvojenog života pa do stana u Zagrebu, pobrojali smo svaku kunu: saborska zastupnica iz Baške Vode je 'kraljica troškova'

U niti jednome odboru, kad se već hvališ funkcijama, ti ne bi sjedila da te Partija tamo nije smjestila. Za niti jednim stolom, kad ih već tako voliš nabrajati, tebe ne bi bilo da te Partija tamo nije posadila.

Zar si zaboravila, Dragice, da si na parlamentarnim izborima 2016. godine dobila samo 1347 glasova, jedva si prešla jedan posto na stranačkoj listi. I zato, poškaklji nas da se nasmijemo kad drugi put s govornice, bilo koje a posebice saborske, budeš govorila o svojoj važnosti.

Jer, nebitna si, Dragice.

Ipak, bit ćemo kavaliri, pa ti dajemo časnu riječ da ćemo ti i u budućnosti davati povoda da nam se obraćaš s tako cijenjene visine. Obećajemo ti da ćemo činiti sve što i do sada, odnosno da ćemo i dalje u najboljoj vjeri, bez imalo okolišanja, svoje čitatelje informirati o svakom tvom političkom koraku. Ako ti se to ne sviđa, navikni se.

I prestani, s mjesečnom plaćom koja je četiri puta veća od hrvatskoga prosjeka, trkeljati o svom volonterskom radu.

Ne sramoti se, Dragice.'