 |
| Paun Paunović / CROPIX |
Nažalost, bizarna nesreća spriječila mu je put u svijetlu budućnost pripuštajući njegovim hodnicima duhove prošlosti.
Prije pet godina ovu zgradu površine 1558 četvornih metara s pripadajućim dvorištem od 3481 četvornim metrom na javnome je natječaju za 900.000 eura kupio Petar Vuko, poduzetnik iz osječkog Višnjevca.
Propao kroz rupu
Njegova tvrtka “As Commerce” na slavonskom je tržištu postala prepoznatljiva po prehrambenim proizvodima, no upravo 2006. godine napravljen je poslovni iskorak otvaranjem hotela “Patria” u Belome Manastiru, prvoga visokokategornika u Baranji.
Širenje na obalu bilo je neminovnost, pri čemu je Vuko odabrao središnju Dalmaciju kao kraj iz kojega i sam potječe.
Zgradu u Dugom Ratu, kao dio stečajne mase propale “fabrike”, relativno je lako kupio - nije baš da je bila neka navala - no s njom je u dotu dobio i stanare: 13 obitelji koje su s godinama samački hotel, osvajajući sobu po sobu, prisvojile kao svoje vlasništvo. Iseljavanje je bilo dugotrajno i mučno.
Padalo se u nesvijest, intervenirala je policija, a Vuku se, bez obzira što je čovjek s punim pravom tek želio biti svoj na svome, optuživalo da je socijalno neosjetljivi, odnosno tipično hrvatski bezdušni tajkun. Kada je deložiranje okončano, počela je obnova. I trajala je godinu dana...
A onda se dogodila tragedija. Petar Vuko hodao je po krovu nadgledajući radove te propao kroz rupu prekrivenu najlonom.
Preminuo je na mjestu događaja. Dogodilo se to 8. lipnja 2011., točno na godišnjicu deložiranja Grizeljevih, posljednje obitelji iz dugoratskog hotela. Premda nam to nitko službeno nije želio kazati, hotel bi uskoro ponovno mogao na “bubanj”.
U tvrtki “As Commerce” ljubazno su primili naš poziv, no kad su čuli što nas zanima raspoloženje im se naglo promijenilo te smo obaviješteni kako nitko iz firme o temi dugoratskog hotela s novinarima neće razgovarati. Ni sada ni ikada! Jerko Roglić, načelnik općine Dugi Rat, samo nemoćno širi ruke.
- Sve je palo u vodu. S gospodinom Vukom smo imali sjajan poslovni odnos, imali smo velike planove te smo već bili dogovorili da u blizini hotela smjestimo tržnicu i ribarnicu.
Što će sada biti, ne znam... Ni nama u Općini nitko se od pokojnikove rodbine ne javlja... - zdvaja Roglić, svjestan kako od praznog i derutnog hotela nitko nema koristi.
