Slavni Dom pod Vošcem, kultni Dom pod Vošcem, znameniti Dom pod Vošcem sad je sravnjen sa zemljom. Na njegovu mjestu lokalni građevinski poduzetnik izgradit će još stariji.
Dobio je na natječaju i može mu se. Mjesečno ga plaća jeftinije nego što bi morao davati za poslovni prostor frizerskog salona na periferiji Makarske. Preciznije, pet tisuća kuna.
Tako nam barem tvrde planinari. A ugovor građevinaru, dodaju, omogućava prednost budućeg zakupstva, zbog čega strahuju da se u nešto što je bilo njihovo odvijeka više nikad neće moći u potpunosti vratiti.
To znači da je planinarski Dom pod Vošcem privatiziran. Piše na njemu "Zauzeto - Hrvat s više novca od oznojenih penjača".
Da stvar bude tužnija, komercijalizaciju Doma potpisom je omogućio šef Hrvatskoga planinarskog društva "Biokovo" Antiša Srzić.
U ovoj je priči važno znati da su planinari iz istog društva, predvođeni istim Antišom Srzićem, 2015. godine taj isti dom ozbiljno renovirali, i to je koštalo oko 350 tisuća kuna i još toliko vremena i još toliko ljubavi.
I sad je, je li, srušen.
Bahati odgovori
Planinari tvrde da bi tih tragikomičnih pet tisuća kuna za koje je privatna tvrtka dobila (i srušila) njihov dom, HPD "Biokovo" zaradio samo da ih je pustio da spavaju po podu u vrećama.
Informaciju o iznosu pokušali smo provjeriti kod Srzića, koji uz upravni odbor HPD-a rukovodi domom, odnosno - građevinskim otpadom.
Zna o kojoj se cifri radi, ali neće da kaže. U prilično bahatim odgovorima poručuje da javnost nema pravo znati ništa o sudbini Doma pod Vošcem kroz koji su generacije zavoljele planinu, a koji bi za desetak godina proslavio stoti rođendan. Da je ostao stajati. Preživio je, elem, sve ratove i potrese, ali ne i kokošarenje.
Na početku razgovora sa Srzićem uljudno smo se predstavili, obavijestili da smo ranije na službeni mail društva poslali novinarski upit u kojem tražimo njihov ugovor sa zakupcem. Pitali smo kad ga možemo očekivati.
- Šta će vama ugovor? Ne treba vama ugovor - odrješito je kazao. Dodao je da "društvo ima ugovor sa Škarom iz Tučepi koji je unajmio dom" i da mi više ne moramo znati.
Objasnili smo da planinarski dom nije privatno vlasništvo Antiše Srzića i da prema Zakonu o pravu na pristup informacijama HPD "Biokovo" mora dokument učiniti javnim.
- To vi mislite, ali ja van kažen da nije tako! - tvrdio je Srzić. Stručnjak za informiranje. Svejedno, nastavili smo s pitanjima. Htjeli smo bar da nam kaže za koji je iznos dom dan u najam.
- Mislite, mjesečno? - pitao je Srzić.
Da.
- A šta vas to interesira?!
To je javni podatak. Javnost ima pravo znati... - ponavljali smo.
- Ma to vas ne triba zanimat - uvjeravao je Srzić. Nakon upornog nagovaranja i pozivanja na zakon, velikodušno je ponudio da dođemo "jedan dan u planinarsko društvo kad bude redovni sastanak" pa ćemo "popit kavu". I onda će nam, je li, pokazati ugovor.
Opet smo pitali o kojem se iznosu radi.
Kazao je "ne znam, stvarno nemam pojma".
Rečeno nam je da se radi o 5 tisuća kuna mjesečno?
- Pa... malo više - odgovorio je.
Kako to znate? Pa sad ste rekli da nemate pojma o kojem se iznosu radi!? - začudili smo se. Onako, iskreno.
- Vi meni postavljate neka luda pitanja! - odgovorio je Srzić, tvrdeći kasnije da on ne može znati jesmo li to zapravo mi i da mi ne možemo znati razgovaramo li uopće s Antišom Srzićem, predsjednikom HPD-a "Biokovo", a čiji broj mobitela smo našli na službenoj stranici HPD-a "Biokovo" pored maila HPD-a "Biokovo" na koji smo mu ranije poslali novinarski upit i koji je, jasno, vidio.
Turistička svrha
Među našim ludim pitanjima bilo je i ono kako je moguće da se nešto uopće gradi u Parku prirode Biokovo, gdje je gradnja strogo zabranjena? Ravnatelj Parka odgovara da je iz Grada Makarske stigla građevinska dozvola.
Iduće ludo pitanje glasilo bi "zašto su pojedinci unutar HPD-a dopustili da se sruši zgrada koju su ostali članovi svojim novcem i rukama prije samo četiri godine renovirali?"
Kako je moguće da se Dom srušio? - pitali smo Srzića.
- Dom se ne ruši. Dom se renovira - kazao je.
Kako mislite "renovira", ako je sravnjen sa zemljom? Prvi kat na kojem su bile spavaće sobe uopće više ne postoji, a prizemlje je uništeno.
- Nije točno, par zidova od prizemlja je ostalo - argumentira.
Hoće li biti izgrađen novi dom na mjestu starog?
- Da. Hoće - odgovara Srzić.
Premotajmo načas. Dakle, novi dom bit će izgrađen na mjestu gdje je bio stari od kojeg je ostalo "par zidova", ali koji nije srušen. I radi se o renovaciji. Pa da, ima smisla.
Ali 2015. godine je Dom obnovljen... - uporno ćemo.
- Ne, 2015. godine počelo se raditi na renoviranju - kazao je Srzić.
Znači li to da je u vrijeme kad se obnavljalo imao ideju da se Dom samo četiri godine poslije sruši?
Pokaže li se da su planinari u pravu oko iznosa koji nam Srzić ne želi otkriti, izgleda da je najam toliko nizak da je Dom faktički postao privatno vlasništvo. Građevinski poduzetnik izgradit će, da se ne lažemo, novi dom s turističkom svrhom i jacuzzijima u prostoru gdje bi gradnja morala biti strogo zabranjena. Gradnja da, ali "renovacija" ne.
Planinari poručuju da "kad se raspisivao natječaj za davanje u zakup, nije bilo govora da se dozvoljava izgradnja. Jer, da je to pisalo, javilo bi se više poduzetnika, što znači da bi cijena najma bila višestruko veća".
Znači li ovo da se pogodovalo građevinaru?
Ruke preko očiju
U šturom razgovoru sa Srzićem iz čijeg društva je dosta članova već istupilo, na pitanje zašto se novoobnovljeni dom uopće morao rušiti i u čemu je konkretno bio problem, šetao je od razloga "da septička jama ne valja" do klasike u ovim slučajevima: "zid je vlažio".
- Kompletna vlaga je tu bila, zid koji nismo mogli vidit je puka. Da nije bila napravljena greda di je bila kuhinja, to bi se davno urušilo - obrazlagao je.
Planinari se, pak, ne slažu:
- Ma nije pao nikakav zid - čuli smo od jednog, a drugi nam govore da nikoga od njih ne puštaju na gradilište. Razgovarali smo sa šest planinara. Nijedan ne želi da mu se ime spominje u novinskom članku uz bilo kakve sumnjive radnje, a potvrđuju da im ovdje nešto gadno smrdi. Smatraju da nije bilo potrebno rušiti Dom i da bi trebalo pogledati troškovnik radova.
Iznijeli su nam dvije teorije na kojima bi netko ovdje mogao lijepo profitirati (tri put pogađajte tko) i nijedna nam se ne čini besmislena. Samo što su, naravno, obje utužive. Ali ako bi se oko ove teme pozabavile institucije, e onda bi stvari dobile smisao. Zato su nam se, kažu planinari, i obratili:
- To je za USKOK. Imate veliku korupcijsku priču. Rečeno nam je da će od čitavog našeg Doma za planinare bit samo dvi sobe, a ostalo privatno za Škaru i ekipu. A čujem da će i te dvi sobe bit stalno "rezervirane" da bogatašima ne bi smetali obični znojni planinari. Škaro je izgradio na stotine stanova zadnjih godina u Makarskoj i sad ih priprema još. Treba mu rezidencija. Uz to što se Dom renovinara, izbetonirali su sve naokolo. Napravili su neviđen ekocid i nazvali ga pristupnim putem. Zalili su travu na Vošcu cimentom, postavili neke nakaradne betonske kocke.
Sve to, naravno, u Hrvatskoj prolazi - poručuju prognani planinari, poentirajući da onaj tko ima pare radi šta god mu padne na pamet, a državne službe drže ruke preko očiju.
Građevinska dozvola
Slavo Jakša, novi ravnatelj Parka prirode Biokovo, odgovara da pitanja oko zakupstva ne spadaju pod njihovu ingerenciju i upućuje nas na planinarsko društvo. Dodaje da je: "Gradevinsku dozvolu za rekonstrukciju (dogradnju/nadogradnju) navedenog objekta na k.d.z. 2031,/15, k.o. Makarska-Makar (Planinarski dom pod Vošcem) nositelju zahvata izdao Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za graditeljstvo i zaštitu okoliša Grada Makarske."
Budući da se "rekonstrukcija" obavlja u Parku prirode Biokovo, Javna ustanova sačinila je zapisnik sukladno Zakonu o zaštiti prirode te ga je uputila nadležnom tijelu.