Unatoč prijašnjim lošim uvjetima, kada su sve generacije omiških sportaša i rekreativaca zajedno trenirale u maloj školskoj dvorani, i to isključivo nakon nastave, 19 - 22 sata, ostvarivali smo značajne rezultate. Što će tek biti sada? - pun optimizma pita se omiški dogradonačelnik Ivo Tomasović, bivši košarkaš, pokazujući nam novu sportsku dvoranu "Ribnjak", u koju smo za vas zavirili nekoliko dana prije njenog službenog otvorenja.
Obavijena mirisom novog, ispolirana i sjajna, topot prvog para tenisica i udarce baluna čeka prostrana višenamjenska dvorana, djelo projektanta Vjekoslava Ivaniševića, kakve se ne bi posramio ni jedan grad Lijepe naše. Na 1500 četvornih metara prostire se veliko igralište s 1300 sjedaćih mjesta, koje je spuštanjem pregradnih stijenki moguće podijeliti na tri manja, dostatna za dnevne treninge većine budućih korisnika. Prekrivena metalnim svodom prožetim gustom mrežom ventilacije i štedne led-rasvjete, koji podržava troslojnu termomembranu krova, nalik onome koji pokriva Allianz Arenu u Muenchenu, dom poznatog njemačkog nogometnog kluba "Bayern", na samom ulazu u grad pozdravlja prolaznike i govori: "U ovom gradu živi sport."
-Dok god ima dana, ne treba svjetla, to je osnovna prednost ovog krova. Osim toga, zahvaljujući zraku koji se neprestano upuhuje između slojeva služi i kao izvrsna termoizolacija. Uz pretpostavljenu uštedu led-rasvjete, očekujemo da će troškovi energije biti i do četiri puta manji, nego u dvoranama istih dimenzija uobičajenog principa gradnje - ističe naš sugovornik, provlačeći se pokraj dijelova tribina na koje se, u ovoj posljednjoj fazi lickanja, pričvršćuju ukrasne maske.
-Sve će biti spremno za veliko otvorenje u ponedjeljak, ne brinite - samouvjereno tvrdi Tomasović, osvrćući se u blještavilu.
- A imate li ideju koliko je korisnika čeka?
-Svi gradski klubovi, kojih, srećom ima dosta. Od svih uzrasta muške i ženske košarke po kojoj je Omiš poznat, preko odbojke i rukometa, pa do taekwondoa koji okuplja preko 150 naše djece, ali i mnogo drugih građana koji prakticiraju njima drage aktivnosti. Koliko ih je sve zajedno teško je reći, no sigurno je da će ih biti i više nego ranije, sada kada imaju dvoranu - ističe Tomasović.
A na dvorani Omišani mogu zahvaliti, kako bivšoj, tako i aktualnoj vlasti, koje su uspješno dovršile investiciju vrijednu 35 milijuna kuna. Iako je, kako tvrdi naš sugovornik, pet od 27 milijuna kuna uprihodovanih prodajom manje, pridružene dvorane susjednom "Studencu", za vrijeme gradonačelnika Ivana Škaričića potrošeno nenamjenski, velikim uštedama u proračunu osigurano je 13 milijuna projektom predviđenih kuna, kao i dodatna četiri milijuna potrebna za prateću infrastrukturu.
- Pomoć smo tražili na sve strane, ali nitko nije prepoznao potrebe naših sugrađana, niti potencijal ove investicije. Još 2013. godine, čim smo prvi put dobili mandat, bili smo u Ministarstvu znanosti i sporta, gdje smo ih zamolili za podršku, no dobili smo odbijenicu. Ništa bolje nismo prošli ni u Ministarstvu regionalnog razvoja, koje nas je također odbilo podržati, dok su istovremeno sudjelovali u mnogim drugim, sličnim projektima - nezadovoljan je mladi političar, ističući kako je uspjeh, na kraju tim slađi.
Više od 20 godina se, kaže, priča o toj dvorani. Još dok je kao dijete trenirao košarku u školskoj dvorani, slušao je priče o novoj dvorani, pa ga ne čudi što su njegovi sugrađani bili toliko nestrpljivi i nepovjerljivi da su za vrijeme gradnje redovito vižitavali dvoranu, čemu se, dodaje, izvođači radova nisu mogli načuditi.
- To su bili ljudi s kontinenta, navikli da se poštuje zabrana pristupa na gradilište, no naš svit za to nije mario. Govorili bi im da su oni ovdje rođeni i da je to njihovo, probijajući se kroz barikade ne bi li vidjeli kako napreduju radovi - kroz smijeh se prisjeća dogradonačelnik, ističući kako je nova dvorana velika stvar za Omišane, a pogotovo za dječicu, koju će, kaže, sport maknuti od ekrana, ili s ulice gdje su prepušteni sami sebi.
Ovo je čudo...
Među znatiželjnicima koji nisu odoljeli vidjeti dvoranu i prije njenog službenog otvorenja bila je i Sandra Pešić, bivša omiška reprezentativka, danas trenerica tamošnjeg ženskog košarkaškog kluba "Studenac", koja se od šoka i nevjerice još ne usuđuje radovati novom radnom prostoru.
- To je čudo. Vidjela sam dvoranu, prekrasna je. No, iako znam da je gotova, nekako ne mogu vjerovati u to... nakon svih ovih godina. Svoju sam karijeru započela i završila u maloj školskoj dvorani pa se sada rado šalim kako ćemo se u novoj dvorani izgubiti. U svim tim svlačionicama i tuševima... Nakon što smo godinama čekali red za jednu jedinu žensku svlačionicu. Sada ćemo se morati naučiti da na treninge dolazimo ranije, to je jedini problem - u šali komentira uzbuđena sportašica.