Pretpošli tjedan u Makarskoj kronici smo izvijestili kako su nepoznati počinitelji oštetili spomen-ploču podignutu u čast zavojanskog župnika fra Karla Ćuluma, kojega su 1943. godine pogubili ustaše.
O fra Karlovu ubojstvu puno se govorilo u recentnoj prošlosti, doduše u uskim okvirima Vrgorske krajine. Prenošena su razna svjedočanstva, ali sam događaj tek čeka svoju znanstvenu obradu. Za ovu priliku, reći ćemo nešto više o dosad poznatoj arhivskoj dokumentaciji nastaloj u ratu, a koja se bavi stradavanjem svećenika Ćuluma.
Fra Karlo Ćulum rođen je 1885. godine na otoku Silbi. Srednju školu završio je u Zadru, a studij filozofije u Zaostrogu i bogosloviju u Makarskoj. Nakon toga je 1910. godine zaređen za franjevačkog svećenika u visovačkom samostanu. Poslije studija obavlja dužnost prefekta sjemeništa u Sinju, a od 1913. do 1917. godine župnik je u Vrlici, potom u Drašnicama 1918., te u Plini do 1932. godine. Na koncu, župnik je i Zavojana, od 1932. do 1943. godine.
Drugi svjetski rat Ćulum, dakle, dočekuje u Zavojanima, selu zapadnog dijela Vrgorske krajine. Iako su Zavojane izmakle četničkom ubijanju i paljenju iz kolovoza 1942., a u kojemu su stradala obližnja sela Dragljane, Vlaka, Kozica i Rašćane, selo je bilo poprište brojnih sukoba partizana i Talijana/ustaša kroz veći dio 1943. godine. Dana 25. svibnja (dio izvještaja spominje i 26. svibnja) sa Stilja se spustila jedna ustaška jedinica, zarobila je i internirala desetak mještana te pritom ubila svećenika Ćuluma.
O samom događaju prvi izvještavaju Talijani, iako vrlo skromno, da ne kažemo birokratski. Pa tako u dnevnom izvještaju Zapovjedništva talijanskog 6. korpusa od 28. svibnja 1943. za rajon Metkovića i Korčule stoji kako je u Zavojanima uhićeno 10 sumnjivih osoba i kako je ubijen župnik koji je "htio izbjeći uhićenje". Izvještaj je potpisao general Alessandro Piazzoni.
Talijani u svome izvještaju ne spominju ustaše, ali da su upravo oni krivci, govori izvještaj Ministarstva vanjskih poslova NDH o stanju u župi Cetina iz prve polovice lipnja. U njemu stoji kako je "jedan odred ustaša ubio župnika Čulića (op.a. Ćuluma) u selu Zavojanima. Izgleda krivnjom samog župnika". Kakva je to mogla biti Ćulumova krivnja, izvjestitelj ne navodi.
O stradavanju fra Karla Ćuluma najviše izvještavaju partizani, više puta navodeći da se radilo o njihovu simpatizeru. Pa tako Štab Grupe partizanskih odreda Dalmacije 24. lipnja kaže kako su 2. i 3. četa II. bataljona Biokovskog partizanskog odreda 26. svibnja vodile borbu s jačim ustaškim snagama iz Vrgorca i Stilja.
"Ustaše su jakim prepadom, na naše položaje, na kojima je bila samo jedna četa, ušli u Zavojane i odveli 15-toricu muškaraca i žena, a ubili fra Karla Ćuluma, koji je odmah u početku N.O. Borbe prišao našim redovima i sarađivao sa NOO svog sela. Naši su borci naglim jurišem prisilili neprijatelja na uzmak, te ga povratili na ranije položaje. U ovoj borbi mi nismo imali gubitaka, dok je neprijatelj imao 1 mrtvog i 7 ranjenih“, stoji u spomenutom partizanskom izvještaju.
Iako svi navedeni talijanski, ustaški i partizanski dokumenti opisuju isti događaj, tekst koji najopširnije govori o stradavanju zavojanskog fratra objavljen je u novinama, i to svega nekoliko dana od samog događaja. Partizanski list Naše vijesti, koji je izdavao Kotarski NOO Makarska, u broju od 29. svibnja 1943. donosi članak naslovljen: "Zvjerstva ustaša u Vrgorskoj krajini. U Zavojanima ustaše su izmrcvarili fra Karla Ćuluma: izboli ga nožem, otsjekli ruku, izvadili oko i zatim ga ubili i opljačkali“.
U članku piše kako su se u noći na 26. svibnja "ustaški zlikovci" spustili sa svojih bunkera iznad Stilja, kako su sišli "u mirno selo Zavojane i opkolili ga sa svih strana". Ujutro oko pet sati, kada je narod krenuo na svoje poslove, ustaše su počele provaljivati u pojedine kuće, a jedna patrola je krenula i u fratrovu kuću.
"Došavši do kuće počeli su lupati nogama i kundacima pozivajući fra Karla Ćuluma da im otvori. Kad ih je on upitao tko kuca, oni su odgovorili 'Drugovi'; na to im je on, naslućujući tko je, kazao: 'Kakvi drugovi. Znam ja da nisu drugovi, jer oni ne udaraju tako u vrata'", stoji u izvještaju i nastavlja kako su ustaše provalili kućna vrata i vrata od sobe u kojoj je fratar spavao.
"Ušavši unutra, bez ikakvog saslušanja i razjašnjenja, ustaške zvijeri su počele fra Karla Ćuluma bosti nožima u udo, zatim su mu otsjekli ruku, iskopali oko, uboli ga duboko nožem u ledja, a zatim po čitavom tijelu. Po krvi izmedju kuhinje i sobe vidi se da se je fratar za vrijeme ovog zvjerskog mučenja otimao, ali su ga krvnici nemilosrdno dotukli. Kada su ga tako ubili, bacili su se na pljačku njegove kuće", piše u Našim vijestima.
U isto vrijeme, ostale patrole su po selu uhvatile "dvadesetak nevinih seljaka", a Naše vijesti izvještavaju kako je jedna patrola od pet partizana u to vrijeme bila u Dragljanima, pa je čim je saznala za upad u selo krenula prema ustašama kako bi ih omela u pljački i pokolju.
"Na putu izmedju Dubrave i Zavojana partizanska patrola je došla u sukob sa 60 ustaša i u žestokoj borbi naši borci su protjerali ustaše, koji su imali 6 ranjenih i prema nepotpunim podacima 1 mrtvog. Kada je ustaška banda, koja je ostala u Zavojanima, čula za napad 5 partizana na drugi dio njihove bande, u panici su pobjegli ne dospjevši ništa u selu opljačkati“, kaže izvještaj.
Ostatak članka partizanski izvjestitelj s Biokova koristi za optužbe na račun ustaša zbog ubijanja tisuća nevinih Hrvata i Srba, optužuje ih za suradnju s nacističkom Njemačkom i fašističkom Italijom, a za suradnju s okupatorom optužuje i HSS.
Članak se zaključuje sljedećim riječima: "I oni mali dio - još zavedenih poštenih Hrvata i svi pošteni svećenici trebali bi da uvide tko danas donosi ropstvo, štiti zločine, a tko se bori za slobodu naroda, savjesti i života. Naš narod i njegova partizanska vojska osvetiti će surovo sve zločine nad nevinim narodom, pa i zločinačko ubojstvo fra Karla Ćuluma, koji nije htio da napusti svoj narod, znajući da samo partizanska vojska se bori za slobodu i ljudsko dostojanstvo".