Uprava "Sunčanog Hvara" je od svojih bivših i sadašnjih radnika, te članova njihovih obitelji, koji su već desetljećima smješteni u hvarskom hotelu "Galeb", u nekoliko navrata pismeno zahtijevala iseljenje iz tih prostorija te da pravnoj službi vrate ključeve.
Dakle, postupala je na gotovo identičan način kao i svojedobno prema njihovim kolegama stacioniranim u hotelu "Sirena", na drugom kraju grada. Šokantno je da je protiv tih ljudi iz "Galeba", koji su godinama pridonosili razvoju tvrtke i plaćanjem obveza punili gradski proračun čekajući stanove ili mogućnost kupnje građevinskih parcela, čak podnesena i tužba Općinskom sudu u Splitu – Stalnoj službi u Starome Gradu, što je naravno izazvalo još jedno njihovo veliko uznemirenje, jer ako tužba bude riješena u korist tvrtke, oni će naprosto postati beskućnici.
Smještaj po ugovoru
Iz raspoložive korespondencije proizlazi da "Sunčani Hvar", sukladno svome Poslovnom planu obnove i razvoja, navedeni prostor, a u kojem, osim 14 stalnih stanara, tijekom turističke sezone borave i sezonski radnici, namjerava ponovno staviti u poslovnu funkciju, što god to značilo. Međutim, empatije i socijalne osjetljivosti u svemu tome nema ni u tragovima, dok među ojađenim i ogorčenim ljudima ima samohranih majki, bolesnika, pa i branitelja Domovinskog rata, koji će se zbog malih primanja ili mirovina vrlo teško nositi s financijski znatno moćnijim tužiteljem. A što je najgore, otkad njihova agonija traje, među stanarima su se dogodila i dva suicida, koje bi se na neki način možda moglo povezati i s ovim događanjima.
– Kraj šezdesetih godina prošlog stoljeća je vrijeme kada su se u Hvaru gradili novi hoteli, pa se ukazala potreba za velikim brojem radnika koji su ovamo stizali iz raznih krajeva. Radni odnos smo zasnovali na neodređeno vrijeme, uključujući smještaj i prehranu u hotelima dok nam se ne riješi stambeno pitanje. To potvrđuje i naknadna odluka Radničkog savjeta o dodjeli stana radnicima u hotelskom smještaju do izgradnje obiteljske kuće, a jedno vrijeme smo imali i stambenu zadrugu "Sunčani Hvar", kojoj smo redovito uplaćivali članarine, ali svi su nas oni nekako ignorirali. Ipak, tračak nade nam donosi početak devedesetih kada Grad Hvar i hotelska tvrtka razmatraju naš problem. U ožujku 1991. stigla je i odluka po kojoj smo trebali dobiti građevinske terene, no krajem tog istog mjeseca pala je i prva žrtva Domovinskog rata, tako da je u tom trenutku prioritet postala obrana domovine, na nas se opet zaboravilo – govori Ljubo Maršić u ime stanara, umirovljenik koji je više od 30 godina radio u kadrovskoj službi poduzeća.
Stambena zadruga
U vezi s najnovijom situacijom dodaje da je jedan dio hotela "Galeb" zapravo općenarodno državno dobro, a drugi dio pripada obitelji Alujević. Slično je i s hotelom "Sirena", gdje su radnici smješteni u paviljonu koji je vlasništvo Katoličke crkve, pa se pita otkud Upravi "Sunčanog Hvara" uopće pravo da ih pokušava iseliti. No, potrebno je istaknuti i to da ovi skromni ljudi nikad ništa nisu tražili besplatno, željeli su participirati u kupnji građevinskih zemljišta, zainteresirani su i za POS-ove stanove... Oni i dandanas plaćaju svoje stanarine i režijske troškove, a, iskreno rečeno, žive u do kraja neprimjerenim uvjetima pitajući se "di su pare od stambene zadruge?".
Sada strepe i od prisilnog iseljenja iz tih svojih prenatrpanih sobičaka, s nadom da do toga neće doći, jer vjeruju u stručnost i obranu svog odvjetnika Ivice Restovića iz Splita, a ako se to i dogodi, kamo bi mogli otići, postali bi beskućnici koji bi pali na vrat svome Gradu za koji su živjeli i radili desetljećima, više puta tražeći pomoć od svojih predsjednika uprava, pa i čelnika Grada.
A da su debelo prevareni po tko zna koji put, svjedoči i prijedlog Dragana Lazukića, bivšeg predsjednika uprave "Sunčanog Hvara", koji je 14. studenoga 2005. odaslao na adresu Gradskog poglavarstva Hvara, a odnosi se na Prostorni plan uređenja grada Hvara.
– Nad garažama hotela "Amfora" predlažemo izgradnju zgrade za potrebe zaposlenika "Sunčanog Hvara". Naime, za isto će se ukazati potreba rušenjem hotela "Galeb", u kojem je sada smješten dio stalnih radnika, a u sezoni i veći dio sezonskog osoblja. Ako se ne bi omogućila zamjenska gradnja radi rušenja hotela "Galeb", velik broj radnika koji nemaju riješeno stambeno pitanje postali bi beskućnici, a time i socijalni slučajevi koje bi u konačnici morao rješavati Grad Hvar – napisao je tada Lazukić, kojeg danas nema u gradu podno Španjole, ali ima druge Uprave najveće otočne hotelske kuće, koja bi doista trebala voditi više računa o svojim ljudima, barem utoliko da im ponudi adekvatan zamjenski smještaj ako već stari i ruinirani hotel napokon žele privesti poslovnoj svrsi.
Prozvana strana bez komentara
Od poslovodstva hotelske tvrtke 'Sunčani Hvar' zatražili smo komentar navoda radnika, ali odgovor još nismo dobili...