Često čujemo kako je najteži i najljepši zadatak u životu žene majčinstvo. Jasno je da je riječ o velikoj ljubavi, no isto je tako jasno da nitko ne zadaje toliko muke, bora na licu i neprospavanih noći kao što to znaju djeca. Koji je najteži dio majčinstva s obzirom na razvojni period djeteta, kako razviti zdravu komunikaciju s djetetom, što najviše muči djecu, a da je vezano uz njihove roditelje, pitali smo Žanu Pavlović, psihologinju koja s djecom radi više od dvadeset godina.
Može li se žena uistinu pripremiti na majčinstvo?
– Svakako se pokušava pripremati. Radi sve ono što misli da treba raditi. Čita određenu literaturu, a pogotovo su danas buduće mame angažirane. Majke koje to postanu prvi put često se oslanjaju na društvene mreže, a savjet "doktora Googlea" nije uvijek najsretnije rješenje.
Svaka buduća majka fantazira o svojem još nerođenom djetetu. Zamišlja kakav mu je nosić, hoće li imati kosu. Ona se priprema, ali mnoge buduće majke osjećaju i anksioznost.
Priroda se sama pobrinula za to da se trudnica što bolje pripremi na majčinstvo. Kad se dijete rodi, stvara se privrženost između majke i djeteta. Sve žene koje su imale sreću da budu majke kažu da je prvi dodir na koži neopisiv osjećaj.
Postoji li univerzalni savjet za kvalitetan odgoj djeteta?
– Dvadeset godina radim s djecom i svako je dijete specifično. Ono što uspijeva s jednim djetetom ne znači da će uspjeti s drugim. Zadatak je majčinstva pripremiti ih za sve uspone i padove i ispunjavati njihove potrebe, više ih usmjeravati nego voditi. Biti djetetu pomoćno kolo, a ne glavno.
Fizička i psihička prisutnost također je iznimno važna. No, ne smijemo zaboraviti na sebe u toj situaciji, jer ako su majke premorene, ne mogu biti dobre mame. Ako ne vodimo brigu o sebi, ne možemo ni o drugima. Dovoljno je odvojiti petnaest minuta dnevno za sebe.
Razlikuje li se odgoj prvog djeteta i ostale djece?
– Prvo dijete zna biti svojevrstan eksperiment. Prvo dijete nalazi se u više situacija isprobavanja uspijeva li nešto. Često tako roditelji griješe, ali bitno je da se trudimo i da želimo biti bolji roditelji. Razlikuju se i po iskustvu i očekivanjima od djeteta.
Postoji li "sindrom srednjeg djeteta"? Što je to?
– Postoji, to je takozvano "dijete u sendviču". Dijete koje nije najstarije, pa ima svojevrstan autoritet prema drugoj djeci, a nije ni najmlađe – ljubimac obitelji.
Često takva djeca imaju potrebu za dokazivanjem i pomicanjem granica i ne poštuju pravila. U praksi na terapiju često dolaze srednja djeca, ali ona imaju više socijalnih vještina zbog iskustva mlađeg i starijeg brata ili sestre.
Koji su najčešći izazovi u odgoju male djece?
– Uspostavljanje discipline. Disciplinu ne smijemo shvatiti kao nešto loše, jer ona znači red. Potječe od riječi učenje, pravila. Konotacija joj je, doduše, često loša.
U prvim danima potrebno je usklađivanje djeteta i majke. Razvojno odstupanje također je dodatni izazov. Kad s djetetom nešto nije u skladu s očekivanjima, kad ne spava ili kad ne jede, kad ima strahove, sve su to problemi s kojima se roditelji susreću.
Kako ostvariti zdravu komunikaciju s djetetom koje burno proživljava pubertet?
– Dobra se komunikacija ne može ostvariti u pubertetu ako je nismo ostvarili ranije. Inače smo skloni pribjegavanju brzim i jednostavnim receptima, ali ova vještina ne nastaje preko noći. Osobito ne u vremenu burnih promjena u pubertetu, koje pridonose ranjivosti djece.
U toj je dobi normalno rušenje autoriteta, roditelji nam prestaju biti uzor, mediji su utjecajni, normalno je da djeca usmjere interese prema vršnjacima.
Koje savjete dajete roditeljima čija su djeca u pubertetu?
– Roditelji često očekuju instant rješenja i često dolaze u ordinaciju s izjavom: "Dajte vi meni kako ću ja njemu riješiti problem." Međutim, zdrava komunikacija razvija se od malih nogu.
Otvorenost, iskrenost, dosljednost, granice – to je ono čemu djecu trebamo učiti. Roditelji znaju biti neiskreni prema djetetu, a djeca jako cijene iskrenost, naročito u teškim situacijama.
Biti primjer puno je učinkovitije od onoga što govorimo. Mozak se intenzivno razvija do šeste godine, ali dijelovi za planiranje razvijaju se do sredine dvadesete.
Dijete treba znati da svako ponašanje nosi posljedicu, i puno će više raditi ako dobije nagradu nego kaznu. Dakle, roditelji, usmjerite se na pozitivne stvari koje vaše dijete radi.
S kojim problemom majke najčešće dolaze psihologu?
– Najčešće dolaze zbog zabrinutosti za razvoj djeteta, no ponekad problem ne muči dijete, nego samo roditelja.
Dovode djecu da bi se popravila kao da su bili u kvaru. Često znaju reći: "Popravite ga."
Kako se mijenja odnos majke i kćeri kada kći uđe u zrelu dob?
– Kad kćeri postanu majke, sve više razumiju svoju majku, pomire se s njom. Kroz psihologiju se vuče ideja da je odnos majke i kćeri najkompliciraniji odnos. U vrijeme kad se njih dvije mire počinje nova dekada njihova odnosa, i to je nešto lijepo.
Što najviše muči adolescente vezano uz njihove roditelje?
– Različiti pogledi na svijet. Njihov je mozak još u fazi sazrijevanja. Adolescenti su skloni rušenju autoriteta, ne priznaju granice.
Nisu odgovorni, a roditelji ne razmišljaju o njihovim potrebama. Druženje im je jako visoko na listi prioriteta u tom periodu. Najviše ih muče pitanja – tko sam, što sam i kamo idem. To je period kad izranjaju iz dječje ljušture i idu prema svijetu odraslih.