Globalna organizacija Greenpeace nenasilnim i kreativnim djelovanjem krči put prema zelenijem i mirnijem svijetu te se u 27 neovisnih nacionalnih i regionalnih ureda, u više od 55 zemalja, bori protiv sustava koji ugrožavaju naš okoliš.
U Hrvatskoj djeluju od 2012. godine, vode mnoge kampanje, uključujući onu za održivo ribarstvo, protiv TE Plomin C i eksploatacije nafte iz Jadrana u okviru koalicije “SOS za Jadran”, za korištenje obnovljivih izvora energije te protiv jednokratne plastike. Neodgovorno korištenje platike jedan je od gorućih problema i u našem moru, stoga smo o ovoj temi porazgovarali s Petrom Andrić, programskom voditeljicom Greenpeacea. Podaci koje nam je iznijela zaista su šokantni i pozivaju na uzbunu.
- Prosječna gustoća plastičnog otpada u Sredozemnom moru iznosi jedan komad na svaka četiri metra četvorna, što je usporedivo s tzv. oceanskim vrtlozima plastike. Kad smo suočeni s prizorima onečišćenja Jadrana plastikom, postoji tendencija da za to krivimo otpad koji dolazi morskim strujama iz južnijih zemalja.
Iako to je nezanemariv problem, prilikom analize robnih marki koje smo proveli na tri lokacije na Jadranu (Mljetu, Dugom otoku i Cresu), na dvije od tri lokacije pretežno smo pronašli hrvatske robne marke kao i internacionalne, prisutne i na hrvatskom tržištu.
Akcije čišćenja nisu dovoljne jer većina plastike koja dospije do mora potone na dno. Nužno je da se mijenjaju zakoni, kao i načini na koje kompanije plasiraju proizvode i na hrvatsko tržište.
Koliko je opasno bacati plastiku i na koje načine dolazi u more?
Globalno gledano, većina onečišćenja mora (oko 80 posto) dolazi s kopna – velikim dijelom i zbog neadekvatnih mjera gospodarenja otpadom, a često biva nanesena vjetrovima i rijekama. Procjenjuje se da svake godine u morima završi do 12,7 milijuna tona plastike.
Morske životinje mogu je zamijeniti za hranu i progutati ili se pak zaplesti u nju. S vremenom se plastika raspada na sitnije komadiće – takozvanu mikroplastiku koja je dodatan problem za morske životinje.
Plastika ima svojstvo da na sebe veže druge toksične tvari iz okoline, čime se one mogu prenijeti u organizam životinje koja je proguta, te tako ući u hranidbeni lanac.
Što možemo učiniti?
Svatko od nas može razmisliti na koje načine može smanjiti količinu otpada, pogotovo plastičnog – korištenjem predmeta za višekratnu upotrebu, popravljanjem stvari kad se pokvare, poklanjanjem stvari koje nam više nisu potrebne, kupovanjem u rinfuzi i slično.
Često se govori o svijesti građana, što je vrlo važno, ali Greenpeace u svojem djelovanju prvenstveno poziva na odgovornost donositelje zakona te industriju.
Kompanije moraju osvijestiti da svi zajedno snosimo posljedice njihovog poslovanja, trebaju se okrenuti materijalima za višekratnu upotrebu i sustavima za ponovno punjenje, kao i investirati u saniranje posljedica dosadašnjeg onečišćenja. Recikliranje neće riješiti ovaj problem, jer se globalno recikliralo svega oko devet posto otpadne plastike.
Vlade, pa tako i naša, trebaju poduzeti stvarne korake za rješavanje krize onečišćenja plastikom, donijeti ambiciozne zakone i osigurati njihovu kvalitetnu provedbu.
Koliko su Hrvati educirani po ovom pitanju?
Posljedice prekomjerne proizvodnje i korištenja jednokratne plastike vidljive su na svakom koraku. Sve češće smo svjedoci prizora prekrasnih plaža najednom punih plastičnog otpada ili pak prizora vrećica i drugog plastičnog otpada drugdje u okolišu, primjerice na stablima i slično.
Takvi prizori sigurno su doprinijeli povećanju svijesti o ovom problemu, kao i rad organizacija za zaštitu okoliša, znanstvenika te interes medija.
To sve pridonosi edukaciji i povećanju svijesti. Koliko naše sugrađanke i sugrađane brine ova tema vidjeli smo i na primjeru naše peticije za zabranu laganih plastičnih vrećica koju je potpisalo čak 65 tisuća ljudi.
