Naša novinarka sasvim iskreno: samopouzdanje u dvadesetima je krhko, sve shvaćamo osobno, a borimo se i sa strahom, tjeskobom i nesigurnošću

Dvadesete – godine koje smo čekale još od kad smo bile male nadobudne klinke kojima je najveći kompliment bio kad bi nam netko rekao da izgledamo starije i ozbiljnije. Sad kad sam ušla u ovaj životni period mogu samo reći da je i ljepše,ali i izazovnije nego što sam maštala pet, šest godina unatrag. Zabave, bezbrižnost, ludi tulumi – samo su jedan aspekt ovog životnog razdoblja koje je puno prekretnica i izazova.

Početak dvadesetih s jedne strane znači bezbrižnost, opuštenost, uživanje u suncem okupanoj Rivi i razglabanju o prvim momcima, sniženjima u omiljenim shopping centrima i komentiranju subotnjih izlazaka uz omiljeni koktel. Nešto blisko scenama iz kultne serije “Sex i grad“. S druge strane znači i preuzimanje odgovornosti, pritisak i suočavanje s realnim životom.

Meni je početak dvadesetih obilježilo uživanje u studentskim srijedama, upoznavanje s novim gradom u kojem studiram, nova poznanstva i prijateljstva za cijeli život i širenje interesa. Sve te zanima, žedna si rasta i dokazivanja i misliš da možeš pokoriti cijeli svijet – da ti se sve nalazi na dlanu.

Osobno sam se uključila u mnoge projekte, volontiranja, trudila se širiti svoje vidike koliko je moguće. Raduješ se svakoj kavi, putovanju, smijanju s već formiranom klapom ljudi s kojima dijeliš interese i stavove. Ta druga strana, kojoj se ipak malo manje raduješ je ulazak u svijet odraslih.

Odlaskom u novi grad prisiljena si – htjela ne htjela, naučiti kuhati, peglati, brinuti se sama o sebi. Krajem školovanja dolaze i prve prave briga i problemi. Samopouzdanje ti ruši svaki poraz kojeg doživljavaš osobno – bio to prekid s dečkom koji ti se baš sviđao, bila to kritika ili odbijanje od strane Udruge za koju si bila uvjerena da ćeš postati članicom.

Smatram da je ovo period kada intenzivno i aktivno moramo raditi na sebi – kako bi rasle i postale aktualizirane osobe. Ne smijemo pasivno sjediti, studirati i ispijati kave i očekivati da će prilike padati s neba (kako je bilo uvriježeno razmišljanje mladih prijašnjih generacija) – moramo ih stvarati same. To stvara dodatan pritisak na nas mlade kojima je donedavno ocjena u indeksu bila najveća briga.

Ovo je period u kojem aktivno tražimo sebe, formiramo svoju ličnost i stavove o svijetu oko nas. Briga koja nam se donedavno činila trivijalna, raspolaganje s novcem, postaje velik faktor u našim životima.

U zadnjih par godina porasla je svijest o važnosti kako tjelesnog tako i mentalnog zdravlja – pa ulažemo u sebe i u tom aspektu - bio to razgovor s bliskom prijateljicom ili odlazak terapeutu, što je sve donedavno bila tabu tema. Velik pritisak je na nama mladima, ovo je razdoblje velikih prekretnica kojima se radujemo, ali ih se istovremeno i plašimo.

Ovo je period u kojem nam je fizički izgled jako bitan, a s ponosom mogu reći da sam na vrijeme započela kvalitetnu rutinu njege lica, kako bih u starijim danima izbjegla i minimalizirala bore i probleme s kožom. Također, uvidjela sam važnost zdrave prehrane jer u zdravom tijelu je zdrav duh – čips i smoki zamijenili su bademi i indijski orasi.

Počinjemo uviđati da je najvažnije osjećati se dobro u svojoj koži pa tako odnose koji nas iscrpljuju i koji su toksični raskidamo, a okružujemo se ljudima i stvarima koje nas oplemenjuju i koji nam hrane dušu. Postajemo svjesni da smo ono što unosimo u sebe i skim se okružujemo – u protivnom postajemo depresivni i tjeskobni. Učimo voljeti sebe i biti nježni prema sebi.

Ovo je period i kada ulazimo u prve ozbiljne veze i kad našu donedavnu neovisnost omete ulazak nove osobe u život. Nismo više one klinke koje biraju partnera po boji očiju i visini (okej visina nam je i dalje krucijalan faktor). Gledamo više u dubinu – razmišljamo dugoročno.

Završetak fakulteta iako na prvu zvuči kao iznimna stvar, svjesni smo da tek tada počinje naša bitka i pravi izazovi. Sve u svemu, ovo je jedno predivno, živopisno, ali i iznimno tjeskobno razdoblje jer stvaraš temelje za odrasli život. Sve je lako kad si mlad, otpjevali su Prljavci, a nisu puno pogriješili – ako ne lako, onda svakako lakše.