Muči vas uloga savršene žene koja ne zna reći ne? Imate kćer kojoj želite dobro? Ovo je tekst za vas! Psihoterapeutkinja savjetuje kako odbaciti kalupe

- Savršena žena se svakome nasmiješi, svima pomaže i nikome (se) ne zamjera. Ona nikada ne govori ne. Savršena je. U svakom smislu. Uvijek je nasmiješena, pristupačna i otvorena. Naravno da je dotjerana je i lijepog izgleda.

Ona rijetko griješi, zapravo gotovo nikada. Obrazovana je i pametna, ali unutar granica. Ona se nikada ne ljuti. Preuzima odgovornost za osjećaje drugih, ali ne i za svoje osjećaje. One žene i djevojke koje su davno napustile ideale "dobre i savršene žene" drugima se mogu doimati hladne, svojeglave, bezosjećajne ili jednostavno neodgojene, a dobre djevojčice u tijelu odraslih žena vole svi, osim one same sebe - crtica je ovo stručnjakinje Mateje Marinić, magistrice rehabilitacije, psihoterapeutkinje i osnivačice popularnog Instagram profila crtice_iz_psihoterapije.

Marinić nam je pojasnila kako se osloboditi okova podčinjenosti dobre djevojčice, kako se oduprijeti takvoj nametnutoj ulozi i napokon punim plućima udahnuti život.

Ako odgajamo djevojčice tako da ih kritiziramo, kočimo, te im konstantno ispravljamo “krive Drine“, one izrastaju u mlade žene koje su nezadovoljne - kaže Mateja.

Privatna arhiva

- Roditelji i njihov stil odgoja od najranije dobi grade temelje djetetove slike o sebi, osjećaja samopoštovanja i samopouzdanja. Da bismo razumjeli na koji način mlade žene percipiraju same sebe, nužno je pogledati način na koji odgajamo djevojčice.

Današnji odgoj ih još uvijek potiče na stereotipno ponašanje, a to je da budu pristojne, uvijek pomognu, da se svakome nasmiješe, da budu lijepe i dotjerane. Također, iskazivanje emocije ljutnje se kod djevojčica smatra nepoželjnim te se takav oblik ponašanja kod njih češće i kažnjava.

Takvi principi, možemo ih nazvati i temeljnim postavkama, odgoja djevojčica u našem društvu, ostavljaju snažne utiske na njihov identitet, odnosno samopoimanje i sliku o sebi u kasnijoj dobi – kaže nam Marinić i nastavlja:

- Savršene ili bolje rečeno dobre djevojčice su one koje utjelovljuju stereotipno poimanje žena u našem društvu, a to je da su one pristojne, uredne, nježne, tople, ranjive i odane. Dobre djevojčice se nikada ne ljute, one su poslušne i brinu o drugima oko sebe.

Važno je napomenuti da su navedene kvalitete same po sebi sasvim u redu. Međutim, problem nastaje onda kada te kvalitete očekujemo samo od djevojčica, odnosno žena, i što one zapravo predstavljaju svojevrstan kalup prema kojem ih oblikujemo od njihove najranije dobi. Takav kalup ne dopušta ništa izvan toga, a istina je da djevojčice, jednako kao i dječaci, doživljavaju ljutnju i imaju pravo iskazati ju na adekvatan način.

Nikada nije kasno za promjenu, promjena je moguća, ali zahtijeva rad na sebi i postavljanje granica - naglašava Marinić.

Privatna arhiva

Također, djevojčice imaju pravo zauzeti se za sebe, iskazati svoje mišljenje i stav. Imaju pravo ne brinuti o svakome, odnosno prvenstveno naučiti kako se pobrinuti za samu sebe - smatra naša sugovornica.

Takva perspektiva u odgoju djevojčica, kaže stručnjakinja, automatski postavlja mnogo čvršće i šire temelje na kojima grade psihološki zreliju sliku o sebi, zbog čega odrastaju u zadovoljnije žene, visokog samopoštovanja i samopouzdanja.

Ako odgajamo djevojčice tako da ih kritiziramo, kočimo, te im konstantno ispravljamo “krive Drine“, one izrastaju u mlade žene koje su nezadovoljne, nesigurne i niskog su samopouzdanja.

- Kao što sam spomenula, dobre djevojčice često nemaju puno pravo iskazati ljutnju, nezadovoljstvo ili frustraciju upravo zbog očekivanja koje roditelji, odnosno društvo, pred njih postavlja: a to je da svoje autentične potrebe, želje, aspiracije ostave po strani i zadovolje očekivanja drugih.

Kada djevojčica iskazuje svoju autentičnu potrebu da bude viđena onakva kakva ona doista je, da ju se čuje, da se prihvati njena ljutnja i tuga zbog nečega što ju je povrijedilo ili naljutilo, a to njeni roditelji ili druga odrasla osoba ne prepoznaju i ne zadovolje na adekvatan način, ona postepeno odustaje od tih autentičnih dijelova sebe i prilagođava se onim očekivanjima koja su pred nju postavljena.

Međutim, to napuštanje istinskog dijela sebe ne prolazi nezamijećeno. Ono se zatim u odrasloj dobi iskazuje u obliku niskog samopoštovanja i samopouzdanja, odnosno iskrivljene slike o sebi. Na primjer, nezadovoljstvo određenim dijelom tijela – tvrdi psihoterapeutkinja.

Važno je naglasiti, kaže, kako nikada nije kasno za promjenu i kako je promjena moguća, ali zahtijeva rad na sebi i postavljanje granica, premda se to nekima možda ne sviđa.

- Prvi korak prema napuštanju uvjerenja dobre djevojčice je odgovor na pitanje: Što je to što sam kao mala djevojčica trebala, a nisam imala priliku dobiti? Kako sada mogu pobrinuti za svoju unutarnju djevojčicu? Također, potreban je istinski rad na sebi kako bi otkrile zbog čega si ne dopuštamo iskazati određene emocije (npr. ljutnju), zašto ne tražimo od drugih ono što nam je potrebno, kako reći ne, biti asertivna, te se zauzeti za sebe i svoje potrebe.

Rad na uvjerenjima, koja su u nas žene duboko usađena, nije brzopotezni i ostvariv u svega nekoliko koraka. On zahtijeva mnogo osvještavanja, ali je itekako moguć i jednom kada otpustimo ono što nije naše, doista počinjemo živjeti autentičan i ispunjujući život odrasle žene.

Voliš ovakve teme? Svaki dan donosimo nove! I sve su na našem portalu https://slobodnadalmacija.hr/budi-slobodna