U Hrvatskoj je više od 70 tisuća poduzetnica i smatram da ih treba biti više. Ne zbog kontre muškarcima već zbog činjenice da je upravo poduzetništvo način ostvarenja našeg slogana – budi slobodna... I da, danas, u 21. stoljeću, bi zapravo trebalo biti čudno i nesuvislo pričati o „položaju žena u društvu“. Ali, evo nas ipak. Neki bi rekli borba i dalje traje. Ali, neka, uporne smo. Samo trebamo biti dobre jedne prema drugima. I slobodne – poručila je između ostalog glavna urednica Slobodne Dalmacije Sandra Lapenda Lemo na nedavno održanoj konferenciji „Budi odvažna u poslovnom svijetu“, koja se direktno osvrće na položaj žena u poslovnom svijetu i koja je dio veće „Budi slobodna“ kampanje posvećene svim ženama.
Konferencija je na jednom mjestu okupila jake žene iz poduzetništva, a njihova iskustva inspirirala su okupljene. Ne samo žene već i muškarce. Organizirana je u povodu Svjetskog dana poduzetnica koji se održava – danas.
I tako smo čuli jedan kraj spektra. Realizirane žene na rukovodećim položajima sa svojim tvrtkama i poslovima. No, što je na drugom kraju? Danas vam stoga donosimo priču o tri mlade dame čiji su se poslovni putovi tek zakotrljali. Josipa Bračić, Andrea Kosmos i Ivana Perić svoje su poduzetničke temelje stekle na Ekonomskom fakultetu u Splitu, a poslovna iskustva dodatno brusile preko EFST-ova Studentskog poduzetničkog inkubatora.
Nije birokracija kraj svijeta
Josipin put je za sada uz kolege s Kemijsko-tehnološkog fakulteta u Splitu i njihova projekta UniCompoST, u kojem se radi o proizvodnji malih kućnih kompostera koji reduciraju otpad, a taj kompost se koristi i za unutrašnji uzgoj biljaka.
- Radi se o ekološkoj priči koja me je radi tog zelenog aspekta i najviše privukla – kazala je Josipa, koja je još od djetinjstva željela biti sama svoj šef. Isto kao i Andrea. Ali, obje su svoje prve prave kontakte s poduzetništvom ostvarile kroz Studentski poduzetnički inkubator.
- Inkubator je pružio uvid i edukaciju kroz osnovne korake, educirajući nas o svemu što je potrebno i što poduzetništvo obuhvaća. Dao nam je uvid u kojim se sve smjerovima treba kretati. Na kojim poljima se treba educirati i da, ako nešto stvarno želiš, nije ni ta famozna birokracija kraj svijeta. Sve se to može – kazala je Andrea, koja je zajedno sa stricem Sinišom krenula u startup Kosmos Design, koji je pronašao vrlo specifičnu nišu.
- Proizvodimo unikatne keramičke predmete za ljubitelje bonsai drvaca. Ekološki su, od prirodnih materijala. Također se želimo proširiti i na cijeli asortiman za ugostiteljske objekte. Sve se radi rukama, idemo baš na taj starinski dio zato što smatramo da je povratak tome najbolja bit ovog posla. Ali, taj stari zanat ćemo i digitalizirati – kazala je Andrea, koja pored vlastitog biznisa radi i u tehnološkom hub-u SplitX na poziciji "head of startups".
No, vratimo li se na tradiciju doći ćemo i do treće gracije ove priče, Ivane Perić.
Ona je zajedno s majčinom prijateljicom (tetom Deanom, kako je zove) oživjela OPG Miletić-Spara, proizvodnju inovativnih prehrambenih proizvoda s tradicionalnim namirnicama.
- Radi se o trajnim kolačima u kojima je jedina masnoća naše maslinovo ulje, a tu je i ručno sjeckano suho voće te domaći likeri koji im daju posebnu aromu. Uz trajne kolače u ponudi imamo i hranu s povećanom energetskom vrijednosti – kazala je Ivana, koja je u svijetu poduzetništva od svoje 21. godine.
Tri cure su, svaka na svoj način, hrabro zakoračile na tržište rada. I, jesu li iskusile u 21. stoljeću spolnu diskriminaciju i udarac glavom o stakleni strop? Iskustva su različita, ali veseli to što su se sve složile da je diskriminacije ipak manje u odnosu na prošla, pa čak i nedavna vremena.
Kad je trudnoća problem
- Čim moramo isticati položaj žena u društvu, jasno je da i dalje postoji problem. No, ne valja postavljati kvote vezane za spolove. Mora se gledati kvaliteta. Trebalo bi se poraditi na problemu mladih žena koje nemaju jednaku šansu za dobivanje posla radi trudnoće. Znam dosta primjera iz bliske okoline.
Kada poslodavac pita curu planira li biti trudna u sljedeće dvije, tri godine. To ne smije utjecati na to da se smanjuje šansa za zaposlenje. Pa, ako žene ne žele rađati, kako ćemo postojati? Trebalo bi se poraditi na tome da se mladim ženama ne oduzima jednakost kod zapošljavanja samo zato što žele biti mame – ispričala je Andrea koja nije direktno osjetila ovakvu vrstu diskriminacije. „IT svijet je nešto drukčiji“ kazat će.
Ali, zato Josipa jest.
- Na intervjuu za posao me odmah pitaju jesam li udana i planiram li imati djecu. Osjećam se kao da mi se tim pitanjima zatvaraju mogućnosti za ostvarenjem, kao da me se stavlja po strani. A uz to dosta ljudi ozbiljnije shvaća muškarca na nekakvoj poziciji. Nikad mi nije ništa direktno rečeno, ali se osjeti. Sigurno u manjem obujmu nego prije deset, dvadeset, trideset godina. Ali to je i dalje prisutno. Posebno na Balkanu – kazala je Josipa.
To je prilikom zapošljavanja, a što je s vlasnicama tvrtki? Shvaća li se njih ozbiljno?
- Ja iskreno ne osjećam puno to breme žene kao poduzetnice. Možda zato što filtriram nekako stvari koje vidim i koje me dotiču u poslovnom svijetu, za razliku od privatnog. Ne mogu reći da nisam primijetila da se žene više bore i više dokazuju, ali s druge strane mislim i da se mi žene nekako dobro nosimo s tim i da ipak radimo na tome i da stvari idu malim koracima, ali ipak idu, nabolje. Mislim da je u svemu tome jako važno kako ćete se vi sami postaviti.
Mi žene s tim što smo poduzetnice, žene i majke zapravo dokazujemo koliko smo snažne. Sretna sam jer sam na ovom poslovnom putu upoznala toliko žena i njihovih priča koje su me dodatno potaknule da budem još bolja, da se još više borim i da vjerujem da mogu ostvariti sve što zacrtam.
Vjerujem da svaka od nas to može, pogotovo ako ima podršku bliskih ljudi, koja meni osobno jako puno znači, daje mi veliki dodatni vjetar u leđa i lakše savladavam sve izazove – pojasnila je Ivana, a na umrežavanje žena dotakla se Josipa.
- Žene bi jedne drugima trebale biti potpora i iznositi svoje priče. I meni se dogodi da mi koljena zaklecaju ako moram prezentirati ispred auditorija u kojima su muškarci, ali ako su žene onda mi je lakše. To je taj psihološki trenutak.
Zato je ohrabrujuće jednoj mladoj ženi koja bi ušla u svijet poduzetništva ili biznisa čuti takve priče. Žene se na intervjuima moraju spremiti i za pitanja koja nemaju veze s poslom. Jedno od tih pitanja je i zašto sam se prijavila, koje se dodatno pojača izjavom da se u firmi nalaze tek dvije, tri žene. I što bih ja na to trebala reći?
Pa otvoren je natječaj. Natječaj na kojem fino piše ono „m/ž“. To su gluposti, ali dovoljno da obeshrabre i da omalovaže sve kompetencije koje ja i ostale žene imamo za posao za koji se prijavljujemo. Moramo imati na umu da nismo same u svemu ovome - zaključila je Josipa.
Treba vjerovati u sebe, slažu se naše dame. Bilo da bez straha, poput Andree, predstavljate svoju ideju međunarodnim sucima na tečnom engleskom ili da izlažete ideju pred muškim auditorijem bez ijedne žene ili krećete u poslovni pothvat jedva punoljetni po američkim standardima.
- Najbitnije je da žena zna što želi, i da radi što želi. I da je zapravo nije briga što okolina govori i da tako postavljena ide naprijed ne samo kroz poslovnu karijeru već kroz život - poručila je Andrea za kraj.