- Očice do očice, i eto šala ili džemperića - mahom su govorile naše bake kad bi se kao mlade djevojke uhvatile heklanja i rukama stvarale najzavidnije modne dragulje za svoju obitelj i prijatelje. Sunčano subotnje popodne u našem gradu - opet ista pjesma, iglu u ruke primile su sve generacije žena, od naših baka, pa do onih najmlađih.
Ove produktivne članice inicijative “Ispleti, pa reci“ redom razbijaju uvriježene stereotipe te su dokazale da je pletenje bezvremensko i vječno u modi!
Ana Rušić, djevojka koja stoji iza ove hvale vrijedne inicijative, pomislila je kako bi bilo lijepo vidjeti koliko kreativki živi u našem gradu, a ostalo je povijest.
- Pletenjem su se prvo bavili muškarci pa žene. Nikad nije kasno za naučiti novu vještinu. U našem društvu najmlađa kreativka je bila dvanaestogodišnja Tea. Bao iz Vijetnama i Sylvia iz Ugande su na Rivi također pronašle svoje mjesto pod suncem.
U Skandinavskim zemljama pletenje je i dalje popularno, a mislim da bi kod nas moglo opet zaživjeti. U kafiću, parkiću, na zidiću, s koronom ili bez, učenje i dijeljenje vještina ne staju – konstatira organizatorica.
Ovim odlučnim ženama cilj je revitalizirati staru tradiciju ovih krajeva – da se plete i druži na istom prostoru.
- Zna se da su po Mediteranu žene običavale plesti ispred svojih kuća te bi stvarale dote i svoja mala djela. Na ovaj način mi pokušavamo razbiti stereotipe i predrasude da je pletenje samo za stare ljude. Nikako!
U ovoj družbi imate mladih djevojaka od 25 godina koje su se ozbiljno primile posla. Sve se zajedno ravnopravno družimo i to zaista budu lijepe akcije – nema tu dobnih ni drugih predrasuda. Svi s iglom i pletivom su dobro došli – kaže nam učiteljica Paula Glavurtić i nastavlja:
- Znaju nam se priključiti i strane državljanke. Imamo Talijanku koja često dođe tu, Poljakinju koja je suvremeni nomad i sa svojim momkom putuje Europom. Imamo našu Ukrajinku koja je trudna s četvrtim djetetom i na ovim druženjima mu plete robicu – tek je počela, a rastura.
Kroz ovo druženje prošle su i Korejka i Amerikanka, ma sve su žene vedra duha dobrodošle – liberalnog je stava sugovornica i naglašava kako kroz kulturalne razlike nisu prepreka, a važno je samo, kako navodi, da ima optimizma i dobre volje.
- Mene je naučila plesti moja baka, ali sam ja vremenom prestala njegovati tu tradiciju. U borbi sa svakodnevnim stresom sam opet počela plesti. To je jako lijepa i smirujuća aktivnost. U svojoj školi također sam pokrenula radionice pletenja, a djevojčice su se totalno navukle – zaključuje Glavurtić.
Jagoda Ruščić, najstarija je članica ove vesele družine, a njezini ručni radovi jednostavno oduzimaju dah.
- Omladina je tu oko mene i učim ih. Heklam trideset godina, a počela sam jer me smiruje. Ne tražim po ladici apaurine nego se nađem u tome, brojim i smirim se - iskrena je Ruščić koja upravo dovršava još jedno djelo uskrsnog motiva.
Pletu i mlade i stare, a sve se slažu u jednom – pletenje smiruje. Mlada gospođa Lidija Leskur plete od svoje osme godine i od tada, tvrdi, nije stala.
- Radila sam kape, muške, ženske, ove terluke – vidi! Sebi sam splela jedan džemper, a kad sam bila studentica pravila sam si i kapute. Mlade djevojke bi trebale više plesti: ma treba vratiti školu domaćinstva. Osim što je korisno, družiš se i zbližavaš s ljudima. Mi na poslu čak znamo nositi pletivo i malo stvarati – kroz smijeh priznaje Leskur.
Radmila Pušica, kada je vidjela grupu na Fejsu nije razmišljala, navodi, ni sekunde – odmah se priključila ovom valu kreacije i optimizma.
- Ovo mi je super došlo jer sve aktivnosti koje sam imala prije su prestale, i gimnastika i pjevanje u zboru. Kad sam vidjela ovo, to je bilo to. Društvo je super, atmosfera je za pet i svima bih preporučila. S radom ne stajem jer i unuke i kćeri žele komade za sebe – smije se Pušica i zajedno s ostalim šinjorinama i šjorama nastavlja plesti.
Voliš ovakve teme? Svaki dan donosimo nove! I sve su na našem portalu https://slobodnadalmacija.hr/budi-slobodna