Iz muškog kuta: kada bi društvo promišljalo ulogu žena kao naš kolega Siniša Kekez, svijet bi bio puno ljepše mjesto za život

Žene u Dalmaciji po definiciji drže tri kantuna kuće, a kako je kuća tri kantuna društva, onda bi po definiciji trebale držati i tri kantuna društva.

Ali, baš kao kod kuće, to na prvu nije toliko vidljivo, no kad se pogleda izbliza i iznutra, postaje jasno da je tako. Nešto kao kod znaka i podznaka u horoskopu, prvi je vidljiv, zvučan i isturen, ali podznak daje jaču, presudnu patinu.

Mimo toga maloprinčevskog poučka da je bitno očima nevidljivo, žene su odavno izašle i u prvi plan, postale društveno vidljivije. Naravno da i dalje ima puno prostora za napredak, ali samo društveni slijepac ili ignorant može ne primijetiti ulogu žena i u hrvatskome društvu.

Žene su diskretnije

U najvišim tijelima vlasti nisu zastupljene koliko propisuju kvote, u vrhovima biznisa još manje, ali pod društvenim staklenim stropom žene se ne ponašaju kao u staklarnici, sa željom da ga razbiju. Ženski modus rada - prema ocjeni s druge, muške obale - diskretniji je i dugoročniji.

Iskusile su i iskušavaju žene priliku da budu premijerke, predsjednice, ministrice obrane, negdje i policije, gradonačelnice i, uz nekoliko rijetkih iznimki koje je zameo vjetar i limuzine, uglavnom se nisu obrukale. Iako su to mjesta na kojima je često nemoguće ostati čist, isprljale su se znatno manje od muških kolega.

Recimo i to da je najbolja svjetska premijerka žena koja bi od Novog Zelanda mogla napraviti Novi Ženand. Svaka čast Jean-Claudeu Junckeru i Charlesu Michelu, ali žene desetljećima vode i vodit će Europsku uniju od Angele Merkel do Ursula von der Leyen.

O nakitu ipak nećemo

I dok tako mislimo globalno, kad se vratimo na lokalno, vidimo da žene daju pečat nacionalnoj i lokalnoj politici. Ne pale se toliko na skupe automobile, jahte, ljubavnike i privatne avione i ne krše "lockdown" u zatvorenim klubovima. O nakitu i parfemima ovom prigodom nećemo.

Kad se s kantuna politke i Sabora prebacimo na sudbeni stup vlasti, vidimo da su se žene iskazale i kao sutkinje. Suvereno presuđuju i najteže predmete, o malo kojoj sutkinji se govori kao o kontroverznoj, a sada im se pruža prilika da možda preuzmu i Vrhovni sud. Žene odvjetnice vode najzahtjevnije i najveće domaće sudske procese. Mjesto pravobranitelja redovito im pripada.

Žene vode mnoge vrijedne udruge, naravno ne samo one koje se bave ženskim pitanjima. U prvim su epidemiološkim redovima, kao i u liječništvu općenito. Eno ih i oko potresa u prvim redovima...

Eno ih i u građevini

Financije su tradicionalno njihovo područje iako im se u našem autodestruktivnom društvu rijetko prepušta državna blagajna. A žene se čine manje široke ruke od muških rastrošnika.

O zastupljenosti žena u kulturi i umjetnosti suvišno je i govoriti, a ušle su i u propulzivni građevinski sektor, projektiraju, grade, nadziru, kao doma kad se neumorno upuštaju u radove.

Žene znaju da svoju snagu ne trebaju pokazivati obaranjem ruku niti dizanjem u benchu, čak ni u društvu kao što je naše, gdje vlada zakon jačega. Isto tako znaju da u snažnom društvu bez snažnih žena nema ni snažnih muškaraca. I obratno. Naravno, osim za slabiće i za zlostavljače.

Jest da žena manjka u povijesnim pregledima pisanim buzdovanom i sabljom krivošijom, ali dok hodate "muškim" ulicama, pogledajte malo oko sebe. Vidjet ćete žene kojima sigurno pripada budućnost, zacementirana i uličnim imenima. Ako to nije snaga, ja ne znam što je.