Grupa Stellantis tek sada otkriva koliko je teško upravljati s desetak sličnih brendova. Brži razvoj ne znači da će svi imati isti pristup tržištu. Dakle, postoji nepisana hijerarhija koje su svi svjesni.
Zasad nije bilo govora o gašenju nekog od proizvođača. Novi projekti, poput DS-a nisu rasli, drugi su oživljavali kao Lancia, da bi svi propali. Pa u čemu je problem?
Kao i uvijek, radi se o profitabilnosti. Ako jedan od brendova gubi novac, zašto ga zadržati? Postoji nekoliko razloga da ih još uvijek održite. Prvo, napuštanje bilo kojeg od njih bit će veliki udarac za ugled kompanije.
Drugo, nedostatak profitabilnosti za neke marke posljedica je ograničenog asortimana. Kako DS može biti “naprijed” ako se bazira na tri modela? Isto vrijedi i za Alfa Romeo i Lanciu. Tek ispunjavanjem njihovih ponuda moći ćete odgovoriti na pitanje ima li ostanak na tržištu smisla. Kada možete iskoristiti prednosti modularnih platformi sljedeće generacije, morate takvu šansu i iskoristiti.
Podsjetimo, Stellantis pod svojim okriljem ima čak četrnaest automobilskih brendova. Osim spomenutih Lancia, Alfa Romeo i DS, to su: Citroen, Fiat, Peugeot, Opel, Vauxhall, Ram, Abarth, Dodge, Chrysler Jeep i Maserati.
Carlos Tavares, izvršni direktor Stellantisa, dao je intervju za Reuters, gdje je komentirao ovu temu.
- Ako ne budu profitabilne, zatvorit ćemo ih. Ne možemo si priuštiti brendove koji su neprofitabilni.
Zvuči najblaže rečeno trivijalno, ali stvar nije tako očita. Stellantis nije uperio prst ni u jedan od ugroženih brendova, ali s obzirom na globalne rezultate, možete pretpostaviti o kojem je riječ. Osim zatvaranja, tu su i pokušaji prodaje. U oba slučaja, međutim, možemo govoriti o potencijalnim padovima ugleda, pa bi bilo bolje da možemo zadržati status quo i razvijati sve brendove – što je brže moguće.