<p>Mosor, 1943. - prva redakcija Slobodne Dalmacije: Ružica Primorac s novinarima i rukovodiocima</p>
ČETRDESETE

Otvoreno oko Dalmacije

Piše SD
Foto Živko Gattin/ Slobodna Dalmacija
16. lipnja 2023. - 12:03

Redakcija je od opreme imala baterijski radioaparat, pisaći stroj "adler" i roto-stroj (ciklostil) za umnažanje stranica. Do vijesti su dolazili tako što je Ružica Primorac stalno slušala radio na nekoliko jezika i stenografirala emisije. Informacije su dolazile iz borbenih jedinica i frontovskih organizacija. Borbene komentare i poticajne članke pisali su Miloš Žanko i Leon Geršković. Za list je pisao i pjesnik Jure Kaštelan.

"Slobodnu" je pokrenuo Agitprop Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju, na čelu s Milošem Žankom. U podnaslovu novine pisalo je "Glasilo Jedinstvenog narodno-oslobodilačkog fronta Dalmacije". Koju godinu kasnije to je promijenjeno u "Organ narodnog fronta Hvatske za Dalmaciju". List je izlazio "utorkom, četvrtkom i subotom o podne"

Dok talijanski fašisti u Splitu još tiskaju brojeve svoga "Il popolo di Spalato", "Slobodna" s planine silazi u gradove, distribuira se po kućama, čita uz rizik života. Redakcija se često selila. Poslije kapitulacije Italije 8.rujna 1943. stigla je u Split gdje su na talijanskoj rotaciji otisnuta četiri broja na velikom novinskom formatu. Kad su se partizani poslije petnaestak dana povukli iz Splita, redakcija se ponovo našla "po šumama i gorama", najprije u Ogorju, zatim u Livnu. Prvog dana prosinca 1943. prebačena je brodom na Hvar gdje se mogla tiskati na stroju "amerikanki", što je dopremljen iz Zadra.

image

Oslobađanje splita, partizani prolaze pored stare Slobodne

Živko Gatin/Živko Gatin

Obrisi ‘pravog‘ lista

Već 6. siječnja 1944. redakcija se preselila na oslobođeni Vis, gdje su se novine tiskale u gotovo mirnodopskim uvjetima. Slobodna dobiva obrise "pravog" lista, piše se o kulturi, prosvjeti i društvenim temama.

Prvi tekst sa sportskom tematikom objavljen je u broju 47 od 25. svibnja 1944. Pod naslovom "Obnova HSK Hajduk iz Splita na oslobođenom teritoriju" piše i ovo:

"Narodnooslobodilački pokret dočekao je ovih dana u oslobođenom Visu prvu značajnu sportsku manifestaciju. Hrvatski sportski klub Hajduk iz Splita, prvi sportski predstavnik naše Dalmacije, jedan od najboljih klubova cijele zemlje i posljednji prijeratni prvak Hrvatske, prešao je sa svim igračima i glavnim članovima zadnje, od fašista raspuštene uprave, na oslobođeni teritorij te je 2. maja stigao na Vis. Glavna manifestacija održana je 7. maja kad je održana i konstituirajuća skupština Hajduka u Narodnom domu koji je bio dupkom pun. Nakon intoniranja Lijepe naše drug Jerko Radmilović pozdravio je igrače i upravu".

Hajduku je posvećena i prva cijela stranica one "velike Slobodne" i to za jednu – prijateljsku utakmicu. Bilo je to u prosincu 1945. godine.

Na dan 26. listopada 1944. preko cijele prve stranice, u izvanrednom izdanju, objavila je veliku vijest: "Oslobođen je Split, ponos hrvatske Dalmacije". Redakcija nakon toga kreće još jednom na put, u oslobođeni Split. U kući Ivanišević kod Pazara, u Tartaglinoj ulici 1. studenoga 1944. tiskan je 74. broj s napomenom da će ubuduće list izlaziti ponedjeljkom, srijedom i subotom. Tu će se "Slobodna" stvarati godinama.

U prvim poslijeratnim godinama po zapisanom sjećanju Jerolima Čogelje tiraža lista je bila 14-15 tisuća primjeraka. Međutim, kako je list sve više sličio na Borbu i Vjesnik tiraža je vrtoglavo pala, na manje od 5 tisuća primjeraka.

Te godine nakon Drugog svjetskog rata pamte se po velikoj gladi koja je pogodila industrijski zaostalu i agrarno nerazvijenu Jugoslaviju. I među našim čitateljima još ima onih koji se živo sjećaju međunarodne humanitarne pomoći – američkih paketa koji su "padali s neba" pa još uvijek živo opisuju okus sira ili miris sapuna koji su se u njima nalazili. "Sjećam se mlijeka u prahu i sira koje smo dobivali u školi. Sir nije bio loš. Zapravo, bio je bolji od današnjeg edamera", kaže vjerna čitateljica.

Paket je sadržavao jaja i mlijeko u prahu, marmeladu, brašno, sapun, šećer… Paket u obliku konzerve danas je jako rijetka uspomena na vrijeme gladi iza rata. Kada se snimao film sa poslijeratnom tematikom o tadašnjoj gladi, snimatelji nisu mogli naći originalan rekvizit.

image

Ante_Petric_Tiska_SD_1943

Zivko Gatin/Zivko Gatin

UNRRA-ina pomoć

Ipak, jedan prehrambeni artikl ušao je u legendu pa i danas znamo za Trumanova jaja, iako jaja u prahu koja su se miješala s vodom prije upotrebe, u Hrvatskoj nisu nikada postala hit. U znanstvenom članku "Hrana kao glavni vid UNRRA-ine pomoći Jugoslaviji 1943.-1948.", povjesničarka i politologinja Vera Kržišnik-Bukić navodi da je "1943. godine osnovana posebna organizacija Ujedinjenih nacija za pružanje pomoći u ratu nastradalim narodima –​ United Nations Relief and Rehabilitation Administration – UNRRA."

Pomoć je bila svestrana, bukvalno "od igle do lokomotive" (lokomotive s natpisom UNRRA). Dolazila je u godinama kad je to bilo najpotrebnije (1945. - 1948.). Činjenica je da je još danas upečatljivo sačuvano sjećanje na Unru, pa se uobičava kazati kako je ona u poslijeratnim godinama spasila Jugoslaviju od gladi", navodi Kržišnik-Bukić.

Zahvaljujući pomoći koja se tako godinama dijelila mnogi Jugoslaveni prvi su put vidjeli instant kavu, jakne šuškavce, čokoladu, najlonske čarape, neke higijenske potrepštine...

Dostavljanje hrane nastavljeno je i u sklopu takozvanog Marshallova plana (1947. - 1951.) o obnovi poslijeratne Europe i suzbijanju utjecaja komunizma nakon Drugog svjetskog rata. Iako je izvorno riječ o američkoj inicijativi, plan je, prema nekim povjesničarima, bio prvi korak u integraciji Europe. Amerika je tako u Europu ubacila više od 12 milijardi dolara, što bi danas bio ekvivalent barem osam puta većeg iznosa. Najveća sredstva iz ovog plana povukle su redom Velika Britanija, Francuska i Njemačka te države koje nisu bile u sovjetskom bloku.

Nakon razlaza sa Sovjetskim Savezom, Jugoslavija se okrenula zapadu i Sjedinjenim Državama, pa se ta pomoć intenzivirala. Iako je američka propaganda komuniste demonizirala, Washington je, u dogovoru s državama zapadne Europe, s Josipom Brozom Titom pronašao zajednički jezik. Washington je 1949. podržao težnje Jugoslavije da stekne mjesto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, a od Kongresa je zatraženo slanje ekonomske pomoći jer je zemlja pala u neviđenu glad nakon suše koja je uništila poljoprivredu.

Pomoć je odobrena pa su u Jugoslaviju idućih godina poslani, žitarice, sjeme i nafta. Stiglo je i oružje, jer je Jugoslavija ušla u američki program vojne pomoći Mutual Defence Aid Programme pa neki izvori tvrde da je jugoslavenska vojska od Amerikanaca dobila praktički sve, osim atomske bombe. Uz približavanje zapadnom bloku povezano je i posredno vezivanje uz NATO preko Balkanskog pakta s Grčkom i Turskom.

Nakon što se Jugoslavija 1948. izvukla iz istočnog bloka uvedene su dotad nepostojeće staljinističke mjere (koncentracijski logor na Golom otoku) a tek poslije se krenulo u destaljinizaciju Komunističke partije i države.

Preventivna cenzura

Nakon pobjede na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1945., Komunistička partija Jugoslavije preuzela je vlast u novoproglašenoj Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. Komunistički režim uspostavio je potpuni nadzor nad svim sferama života, pa je kontrolirala i medije smatrajući ih dijelom vlastite propagande iako je tisak, po zakonu, bio slobodan. Prevladavala je prikrivena, nevidljiva, preventivna cenzura koja je obavljana u tiskarama. Drugim riječima, radnici su bili "savjetovani" od strane partijskih komiteta da ne tiskaju određene publikacije koje su smatrali štetnima za državu.

Kontrolirani su bili i novinari koji su bili uskraćeni za profesionalno i objektivno obavljanje svog posla. Novinarstvo se razvijalo pod okriljem političke scene. Mediji su bili regulirani zakonima i zakonskim, a značajne razlike vrlo su uočljive između Zakona o štampi iz 1945. godine i Zakona o štampi i drugim oblicima informiranja iz 1960. godine.

image

Velo Grablje, otok Hvar, 6. Rujna 1944. Oslobodjene Hvara - partizanska kolona kod mjesta Velo Grablje na Hvaru u tijeku akcie oslobadanja Jelse, Starigrada,Hvara - 06. 09. 1944.g.

Živko Gatin/

Ustavom FNRJ uspostavljen je društveni sustav po sovjetskom uzoru. Oduzima se imovina bogatijim građanima, nacionaliziraju rudnici, tvornice, banke, poduzeća, trgovačke i obrtničke radionice, ukida se privatno vlasništvo, provodi agrarna reforma oduzeto je vlasništvo svim posjednicima zemlje površinom veće od 35 ha te je dijelom pretvorena u državno poljoprivredno dobro, a dijelom podijeljena siromašnim seljacima. Provodi se i prisilna kolektivizacija sela visokim porezima, pa seljaci stupaju u zadruge. Ukinuto je i slobodno tržište i uvedena planska privreda.

Po osmišljenom privrednom modelu tijela državne vlasti diktirala su smjer i tempo gospodarskog razvoja te nadzirala njegovu provedbu. Vrhunac je dosegnut implementacijom Petogodišnjeg plana razvitka narodne privrede FNRJ, takozvane petoljetke. Plan se provodio na saveznoj razini, na razini republika te na lokalnoj razini, pri čemu su investicije saveznog značaja imale prioritet pred ostalima.

Izgradnja teške industrije i elektroindustrije bila je ideološki motivirana. Trebala je osigurati bazu, neovisnost i samodostatnost privrede nove države. Plansku privredu provode srednje i visoko stručni kadrovi svih zanimanja koji se ne zapošljavaju po vlastitoj volji, gdje oni žele, već se postavljaju državnim dekretom po poduzećima i ustanovama, gdje su potrebni. Takvu raspodjelu kadrova vodila je Planska komisija. Bili su to preduvjeti ostvarivanja socijalističkog društva kakvom je težilo partijsko rukovodstvo…

Ustav FNRJ donesen je 30. 1. 1946., a do početka 1947. doneseni su i ustavi republika. Uspostavljanje republika provedeno je uz znatne izmjene teritorija južnoslavenskih zemalja ujedinjenih 1918. Hrvatska je sjedinila područje nekadašnje Hrvatske i Slavonije, Dalmaciju, područje Rijeke i veći dio Istre, dobila je Međimurje i Baranju, a ustupila istočni Srijem (Srbiji) te Boku i južno primorje (Crnoj Gori, koja je Srbiji ustupila Metohiju). Šteta u Drugome svjetskom ratu u Hrvatskoj procijenjena je na 2340 milijuna dolara, cjelokupno gospodarstvo bilo je paralizirano. Do 1949. godine, izvijestila je Slobodna Dalmacija, obnovljeno je, između ostalog, 200 km željezničkih pruga, dvije trećine cesta; popravljeno 237 brodova, obnovljeno 120 tvornica, uređeno 15686 kuća.

Republika Hrvatska u okviru tadašnje Jugoslavije razvijala se brže od ostalih dijelova zajedničke države prvenstveno zahvaljujući ulaganjima u kemijsku, naftnu i farmaceutsku industriju.

Borba za nezavisnost

I pomorstvo je bilo jedno od uspješnijih sredstava borbe za postizanje željene ekonomske nezavisnosti zemlje i njene samostalnosti.

Jugoslavenska linijska plovidba osnovana je 20. siječnja 1947. godine u Rijeci s 16 uglavnom ratom oštećenih starih parnih brodova. Godinu poslije flota se povećava s novijim brodovima pristiglim na račun reparacije, restitucije i ratnog plijena. Jugoslavenska slobodna plovidba (Jugoslobodna plovidba) pripojena je 1949. godine​ Jugoliniji, te u flotu ulazi još 14 starih brodova. Iste godine u flotu ulaze i prvi novi brodovi izgrađeni u hrvatskim brodogradilištima.

image

Prva fotoslužba Slobodne na Visu Snimio:Živko Gattin/Slobodna Dalmacija

Živko Gattin/slobodna Dalmacija/Živko Gattin/slobodna Dalmacija

Brodarsko poduzeće Jadranska slobodna plovidba, splitski Jadroplov, osnovano je 20. siječnja 1947. godine. Kompanija se trebala baviti slobodnom plovidbom unutar Jadranskog mora. Za sjedište tvrtke bila je određena Rijeka u kojoj su stolovale i sve ostale jugoslavenske brodarske kompanije. Visoki rast tonaže brodovlja i prometa u jadranskim lukama stalno se spoticao o koncept koncentracije trgovačke mornarice pa je pragmatizam na koncu pobijedio ideološka načela: nakon velikih rasprava flota je razmještena, a tvrtka prebačena u Split.

Koncem četrdesetih na stranicama "Slobodne" zamjetno je zdušno zagovaranje priče o radničkom samoupravljanju, pa se u broju od 5. siječnja 1950. godine s oduševljenjem piše o stvaranju prvog radničkog savjeta u tvornici cementa "Prvoborac"

U društvenom poretku u tom postratnom vremenu novinama je bila namijenjena propagandna uloga. Činjenice su se prebirale i usmjeravale. Fakti su bili poželjni ako su podržavali ideološku namjeru. O kriznim situacijama koje su uslijedile mogli su se naći samo tekstovi što su po svojim porukama bili tumači volje partijskih vrhova.

Pored svih ograničenja koja su vrijeme i ljudi nametali novinarima od početka Slobodne Dalmacije, ipak je taj list bio svojevrsni svjedok našeg doba, uvijek kada je o nečemu pisao, kao i onda kada je nešto prešućivao. Nedvojbeno, uza sve to, on je stalno bio otvoreno oko Dalmacije, motritelj njezinih prilika i savjetnik njezinih ljudi. I još je tu.

Novine, baš kao i ljudi, traju različito. S obzirom na tu činjenicu da se život novina može protegnuti kroz stoljeća, teško je odrediti u kojoj se životnoj dobi naša "Slobodna" sada nalazi, nedvojbeno je jedino to da više nismo mladi i neiskusni.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
12. lipanj 2024 16:09